Učenje kroz igru
Igra je prisutna u ljudskom životu još od davnina. U doba antičke Grčke počinje održavanje Olimpijskih igara, a u rimsko doba ljudi su uživali u borbama gladijatora i konjskim trkama.
Iz tog perioda potječe i poznata izreka „kruha i igara“. Igra je u životima ljudi imala toliko veliku važnost da su zaboravili na glad i druge probleme.
Zašto je igra toliko važna?
Igra nam omogućava da na zabavan i prirodan način razvijamo različite vještine i aspekte svoje osobnosti. Ona zadovoljava našu potrebu za zabavom i opuštanjem, druženjem s drugim ljudima i razvija našu kreativnost. Jednostavno, kada se igramo, osjećamo se sretno.
Igra je toliko raznolika da ju je teško jednostavno definirati. UNICEF je naveo 5 obilježja igre koja su zajednička svakoj igri:
Igra je značajna (svrhovita)
Djeca kroz igru pokušavaju sebi objasniti svijet oko sebe. Događajima i iskustvima koja su iskusili djeca kroz igru daju značenje.
Igra je izvor sreće
Premda ponekad može biti izvor frustracije, igra nam najčešće donosi osjećaj sreće, zadovoljstva, ispunjenosti, a na taj način nam podiže i motivaciju.
Igra potiče djecu na aktivno uključivanje
Slobodna igra omogućava djeci da sama biraju što će se igrati, koliko dugo i s kime. Tako su djeca motiviranija da se dulje zadrže u igri što im omogućava da se nekad istu igru igraju satima.
Igra je ponovljiva
Djeca igru razvijaju, ponavljaju, smišljaju nove izazove i kroz produbljivanje igre stvaraju temelje za kvalitetnije učenje
Igra je socijalno interaktivna
Djeci omogućava da prenose svoje ideje, razumiju druge, razumiju kako ljudi stvaraju i održavaju odnose, nauče dijeliti, raditi u timu …
Dječja igra
Igra je prirodan način djetetovog izražavanja. Kroz igru dijete uči o sebi i svijetu oko sebe. Često se događa da dijete u igri glumi ili ponavlja događaje iz života. Ono na taj način daje smisao svojim iskustvima.
Prilikom igranja djeca razvijaju svoje kognitivne sposobnosti (pamćenje, učenje itd.). Mnoge igre zahtijevaju od djece da rješavaju probleme pa je tako ponekad potrebno od kockica različitih veličina složiti toranj ili spavaću sobu pretvoriti u dvorac. Rješavanjem problema razvija se i dječja kreativnost. Mašta će od kreveta napraviti utvrdu, od jastuka prijestolje, a od papira krunu.
Također, igra u paru ili većoj grupi od djeteta zahtijeva učenje i korištenje različitih socijalnih vještina. Djeca će naučiti dijeliti igračke, dijeliti ideje i prijedloge, donositi zajedničke odluke. Možda se među djecom nalazi i budući vođa koji će povesti svoje prijatelje u igru.
Upravo zato ne smijemo zanemariti igru niti kada dijete krene u školu.
Zasigurno nam je svima poznata situacija kada cijeli školski sat slušate učitelja kako vas jednakim, dosadnim tonom pokušava zainteresirati za školsko gradivo. Isto tako, svi pamtimo neki „ludi“ školski sat na kojem smo radili nešto novo i neobično. Velika je vjerojatnost da smo se na tom drugom školskom satu igrali.
Zamislite da ste mogli učiti o vrstama riječi tako da ste igrali Čovječe, ne ljuti se ili recimo da ste učili matematiku kroz slaganje LEGO kockica. Osim što biste se bili dobro zabavili, a vjerojatno i brže i lakše savladali gradivo.
Poduzetni limači vjeruju da je igra nezaobilazna u učenju. Djeca će stoga u našem programu imati priliku učiti igrajući se „lov na blago“, „memory“ i druge zabavne, svima nam dobro poznate igre.
