Sigurno ste već čuli za pojam suradničkog učenja? To je pojam koji danas često koristimo kada pričamo o modernim tehnikama poučavanja.

Suradnja

Suradničko učenje svoj je naziv dobilo po suradnji, tj. socijalnom obliku nastave. Suradnja podrazumijeva oblik nastave u kojoj učenici skupa rade (surađuju) na rješavanju zadataka ili savladavanju problema. Pretpostavka jest da će zajedničkim radom i promišljanjem učenici dobiti dublji uvid u kompleksnost problema te će razmjenjivanjem ideja doći do više drugačijih rješenja nego što bi došao samo jedan učenik koji bi „dubio“ nad tim problemom.

Kooperativno učenje

Suradničko učenje naziva se još i kooperativnim učenjem jer učenici suradnjom istražuju neku temu, nadograđuju je sa svojim shvaćanjima te obogaćuju vlastite i tuđe spoznaje. Uspješnost cijele skupine ovisi o njihovoj mogućnosti međusobnog razumijevanja i uspostavljanja suradničkih odnosa.

Suradničko učenje se uvijek odvija u skupini premda nije svaki rad u skupini suradničko učenje. Pa kako to?

Suradnički odnosi

Do suradničkog učenja dolazi isključivo ako učenici uspiju uspostaviti suradničke odnose i ako svi u skupini rade na realizaciji zadatka. Već ovdje možemo vidjeti razliku u suradničkom učenju i „klasičnome“ grupnom radu. Raditi u skupini i surađivati kompleksan je proces koji djeca moraju prvo naučiti da bi ga kasnije mogla koristiti.

Moraju prvo usvojiti sljedeće radnje: podjelu obaveza, raspravu, razmjenu ideja i preuzimanje odgovornosti.

Kako potaknuti djecu da razviju ove vještine?

Podjela obaveza

Podjela obaveza obuhvaća usvajanje vještine podjele i preraspodjele odnosa počinje već od kuće. Probajte napraviti plan kućanskih obaveza te dogovorite sa svim članovima kućanstva izvršavanje tih obaveza. Ili, ako se želite usmjeriti samo na djecu, možete svakom djetetu izraditi njegovu tablicu obaveza koja onda može sadržavati i kućanske i školske obaveze. Na djetetu je da samo odluči kako će si organizirati dan ili tjedan kako bi izvršilo sve svoje obaveze, a tablica mu pomaže u toj samoorganizaciji.

Rasprava

Ovaj oblik komunikacije potičite djecu na razgovor i raspravu. Najčešće znamo, zato što nemamo vremena, odgovoriti umjesto djeteta ili pretjerano objašnjavati nešto što bi ono moglo samo dokučiti. Sve su to super prilike da se potiče dijete na samostalno razmišljanje (što je preteča kritičkog mišljenja) ili da samostalno osmišljava rješenja (što je preteča logičkog i problemskog mišljenja). Kada ulazimo u raspravu s djetetom, isto tako mu šaljemo povratnu informaciju da je ono nama bitno, da nam je bitno što nam želi reći i da nam je bitno da ga poslušamo.

Razmjena ideja

Ovaj oblik komunikacije potičite djecu na razgovor i raspravu. Najčešće znamo, zato što nemamo vremena, odgovoriti umjesto djeteta ili pretjerano objašnjavati nešto što bi ono moglo samo dokučiti. Sve su to super prilike da se potiče dijete na samostalno razmišljanje (što je preteča kritičkog mišljenja) ili da samostalno osmišljava rješenja (što je preteča logičkog i problemskog mišljenja). Kada ulazimo u raspravu s djetetom, isto tako mu šaljemo povratnu informaciju da je ono nama bitno, da nam je bitno što nam želi reći i da nam je bitno da ga poslušamo.

Preuzimanje odgovornosti

Ovo je jedna od najbitnijih životnih vještina. Naučiti preuzeti odgovornost može se reći da je jedna od najzahtjevnijih odgojnih vještina koja se nalazi pred roditeljima. Za preuzimanje odgovornosti treba početi od malih nogu. Dosljednim roditeljskim odgojnim stilom treba i implicitno i eksplicitno slati poruke o važnosti preuzimanja odgovornosti i uvijek bivanja odgovornim.

Osim što potičemo njihovu odgovornost i brainstormanje, s djecom u programu Poduzetni limači aktivnosti često provodimo kroz suradničko učenje. Tako jačamo njihov timski duh i razvijamo vještine koje će im biti od velike važnosti u odrasloj dobi.

Kreativnost je jedno od glavnih obilježja poduzetničkog razmišljanja i zauzima važno mjesto u programu Poduzetnih limača. Zato ćemo se u ovom članku baviti upravo kreativnošću!

Vaše dijete postavlja puno pitanja? Stalno nešto smišlja? Voli sanjariti i ima nove, neobične ideje? Izrađuje autiće od papira, pretvara stare posude u šljokičave držače za olovke ili piše priče? Ako je i jedan od odgovora na ova pitanja da, vaše dijete pokazuje kreativno razmišljanje!

Ne pronalazite svoje dijete u gornjem opisu? Ne brinite. Kreativnost može biti nešto s čime se rodimo, ali dobra je vijest da se ona može i razvijati. Pri tome manje mislimo na klasično učenje kreativnosti, a više na osiguravanje poticajnog okruženja. U tome veliku ulogu imaju roditelji, odgojitelji, učitelji. Njihova uloga može varirati od potpunog uključivanja gdje djeci nude rješenja i objašnjenja kako nešto raditi do toga da se djecu u potpunosti pusti da rade što žele.

Ravnopravna suradnja

Najbolji pristup nalazi se negdje u sredini, kada djeca i odrasli istinski surađuju kao ravnopravni. Ako vas dijete traži da se uključite, nemojte se ustručavati, ali pazite da ne preuzmete vodstvo. Umjesto toga, radije budite podrška. Na taj način vi učite od djeteta jednako koliko dijete uči od vas. Dodatan bonus se skriva u jačanju vašeg odnosa s djetetom, bez obzira jeste li roditelj, odgojitelj ili učitelj.

Znatiželja je ključ

Kreativnost je često vezana uz znatiželju. Djeca će isprobavati svoje mogućnosti i mogućnosti predmeta oko njih da vide što sve mogu napraviti. Nekada će takve situacije rezultirati sobom punom „kreativnog nereda“ ili potrganim igračkama. Sjetite se da je to normalno i da je to dio kreativnog procesa, ali i odrastanja. Razgovarajte s djetetom, slušajte ga i podijelite s njime svoje mišljenje. Kroz razgovor možete lakše razumjeti svoje dijete i postaviti svoje granice.ž

Pratite djetetove interese

Praćenjem djetetovih interesa i boljim razumijevanjem njegova ponašanja možete lakše stvoriti okruženje koje će poticati djetetovu kreativnost u skladu s njegovim interesima. Za dijete koje voli crtati kupite bojice, flomastere, pastele, osigurajte papir, bilježnice i/ili platno za slikanje. Ako voli izrađivati i ukrašavati, nabavite škare, ljepilo, operite staklenku od krastavaca i dajte djetetu da ukrasi. Možda vaše dijete voli graditi – osigurajte mu raznolike kockice i oblike, sačuvajte štapiće od sladoleda. Za kreativno izražavanje možete koristiti i materijale dostupne u prirodi – cvijeće, lišće, drvca, školjke, kamenčiće, sušeno voće i drugo.

Stvorite sigurno okruženje

Dijete se mora osjećati ugodno i sigurno da može stvarati. Ako previše kritiziramo ono što dijete radi („Što će ti to?“, „Takvih imaš već 10 komada“, „To je traćenje vremena“), dijete će se osjećati demotivirano, a možda će ga biti i sram.

Osim što kritika može biti loša za motivaciju, niti pretjerana pohvala neće uvijek dati željeni učinak. Mi odrasli u najboljoj namjeri često imamo potrebu hvaliti dijete, za ono što nam se sviđa i za ono što nam se možda ne sviđa. Nepotrebne pohvale mogu kod djeteta stvoriti nerealnu sliku o sebi i svojim mogućnostima što mu u budućnosti može otežati nošenje s neuspjehom i neugodnim situacijama.

Umjesto jednostavne pohvale poput „Bravo!“ i „Super!“ pokušajte pohvaliti konkretnu stvar koja vam se sviđa, na primjer: „Bravo, stvarno si se potrudio/la!“ ili „ Super izgleda, sviđaju mi se boje koje si koristio/la!“ . Usmjerite se na neki dio koji je dijete dobro napravilo ili na neku osobinu, vještinu ili sposobnost koju je dijete u toku procesa pokazalo.

I zato je kreativnost ono što želimo da polaznici programa Poduzetni limači usvoje kao jednu od najvažnijih supermoći jer uz proaktivno djelovanje, marljivost, snalažljivost i druge vrijednosti stvara poduzetnost od malih nogu!

Logika će vas odvesti od A do B. Mašta će vas odvesti gdje god to poželite!

 Albert Einstein

Igra je prisutna u ljudskom životu još od davnina. U doba antičke Grčke počinje održavanje Olimpijskih igara, a u rimsko doba ljudi su uživali u borbama gladijatora i konjskim trkama.

Iz tog perioda potječe i poznata izreka „kruha i igara“. Igra je u životima ljudi imala toliko veliku važnost da su zaboravili na glad i druge probleme.

Zašto je igra toliko važna?

Igra nam omogućava da na zabavan i prirodan način razvijamo različite vještine i aspekte svoje osobnosti. Ona zadovoljava našu potrebu za zabavom i opuštanjem, druženjem s drugim ljudima i razvija našu kreativnost. Jednostavno, kada se igramo, osjećamo se sretno.

Igra je toliko raznolika da ju je teško jednostavno definirati. UNICEF je naveo 5 obilježja igre koja su zajednička svakoj igri:

Igra je značajna (svrhovita)

Djeca kroz igru pokušavaju sebi objasniti svijet oko sebe. Događajima i iskustvima koja su iskusili djeca kroz igru daju značenje.

Igra je izvor sreće

Premda ponekad može biti izvor frustracije, igra nam najčešće donosi osjećaj sreće, zadovoljstva, ispunjenosti, a na taj način nam podiže i motivaciju.

Igra potiče djecu na aktivno uključivanje

Slobodna igra omogućava djeci da sama biraju što će se igrati, koliko dugo i s kime. Tako su djeca motiviranija da se dulje zadrže u igri što im omogućava da se nekad istu igru igraju satima.

Igra je ponovljiva

Djeca igru razvijaju, ponavljaju, smišljaju nove izazove i kroz produbljivanje igre stvaraju temelje za kvalitetnije učenje

Igra je socijalno interaktivna

Djeci omogućava da prenose svoje ideje, razumiju druge, razumiju kako ljudi stvaraju i održavaju odnose, nauče dijeliti, raditi u timu …

Dječja igra

Igra je prirodan način djetetovog izražavanja. Kroz igru dijete uči o sebi i svijetu oko sebe. Često se događa da dijete u igri glumi ili ponavlja događaje iz života. Ono na taj način daje smisao svojim iskustvima.

Prilikom igranja djeca razvijaju svoje kognitivne sposobnosti (pamćenje, učenje itd.). Mnoge igre zahtijevaju od djece da rješavaju probleme pa je tako ponekad potrebno od kockica različitih veličina složiti toranj ili spavaću sobu pretvoriti u dvorac. Rješavanjem problema razvija se i dječja kreativnost. Mašta će od kreveta napraviti utvrdu, od jastuka prijestolje, a od papira krunu.

Također, igra u paru ili većoj grupi od djeteta zahtijeva učenje i korištenje različitih socijalnih vještina. Djeca će naučiti dijeliti igračke, dijeliti ideje i prijedloge, donositi zajedničke odluke. Možda se među djecom nalazi i budući vođa koji će povesti svoje prijatelje u igru.

Upravo zato ne smijemo zanemariti igru niti kada dijete krene u školu.

Zasigurno nam je svima poznata situacija kada cijeli školski sat slušate učitelja kako vas jednakim, dosadnim tonom pokušava zainteresirati za školsko gradivo. Isto tako, svi pamtimo neki „ludi“ školski sat na kojem smo radili nešto novo i neobično. Velika je vjerojatnost da smo se na tom drugom školskom satu igrali.

Zamislite da ste mogli učiti o vrstama riječi tako da ste igrali Čovječe, ne ljuti se ili recimo da ste učili matematiku kroz slaganje LEGO kockica. Osim što biste se bili dobro zabavili, a vjerojatno i brže i lakše savladali gradivo.

Poduzetni limači vjeruju da je igra nezaobilazna u učenju. Djeca će stoga u našem programu imati priliku učiti igrajući se „lov na blago“, „memory“ i druge zabavne, svima nam dobro poznate igre.

Kada bi vam netko u istoj rečenici spomenuo djecu i učenje poduzetništva, vjerojatno biste se zapitali kakve to veze ima jedno s drugim? Čini nam se nespojivo da bi djeca mogla učiti o poduzetništvu. Međutim, to je itekako moguće i potrebno. 

Kako bismo vam to i dokazali, ovdje smo izdvojili tri ključna pitanja koja ste si sigurno postavili nakon što ste pročitali naslov ovog članka.

Mogu li djeca učiti o poduzetništvu?

Prvo pitanje koje se nameće odnosi se na to mogu li djeca uopće naučiti osnove poduzetništva. Naravno da mogu – poduzetništvo je mnogo više od otvaranja vlastitog poslovanja!

Ono podrazumijeva zbroj različitih znanja, sposobnosti i vještina koje su potrebne kako bi osoba postala poduzetnik. Dakle, kada govorimo o učenju poduzetništva u najranijoj dobi, govorimo više o usvajanju vještina i razvoju sposobnosti, negoli o učenju teorije.

Zašto djecu učiti poduzetništvu?

Poduzetništvo podrazumijeva poduzetnost, sposobnost korištenja vlastitih znanja i vještina kako bismo ideje pretvorili u stvarnost. Kroz razvoj poduzetnosti dijete zapravo razvija svoju maštu, kreativnost, samostalnost, snalažljivost, komunikaciju, proaktivnost i brojne druge sposobnosti i vještine. Sve što dijete usvoji u ranoj dobi pomoći će mu da bude uspješniji tijekom školovanja, kroz život i u odrasloj dobi.

Na koji način djecu učiti poduzetništvu?

Mnogo je načina na koji kod djeteta možemo razvijati poduzetnost i učiti o poduzetnišvu. Djeca u predškolskoj i ranoj školskoj dobi lakše uče ako im je zabavno, dok rade s drugom djecom i ako pritom imaju priliku biti kreativni kroz crtanje, pisanje, izrađivanje i slično.

Zato mi u programu Poduzetni limači potičemo učenje kroz igru, učenje u timu, iskustveno učenje i učenje kroz kreativno izražavanje i stvaralaštvo. 

Poduzetništvo kod djece – smjer za bolju budućnost

Ako još niste uvjereni u važnost učenja djece poduzetništvu, dodat ćemo da je važnost učenja o poduzetništvu te poduzetnosti prepoznala i Europska komisija, koja je kompetenciju poduzetnosti uvrstila među osam ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. One predstavljaju znanja, vještine i sposobnosti koje bi svatko od nas trebao razvijati kako bi bio uspješan u današnjem društvu.

Svaki roditelj želi da mu dijete bude sretno i uspješno. Razvijanje poduzetničkog duha kod djeteta svakako je korak u tom smjeru.

Ima li bolje motivacije za upis dijeteta u program “Poduzetni limači”?