Igra je prisutna u ljudskom životu još od davnina. U doba antičke Grčke počinje održavanje Olimpijskih igara, a u rimsko doba ljudi su uživali u borbama gladijatora i konjskim trkama.

Iz tog perioda potječe i poznata izreka „kruha i igara“. Igra je u životima ljudi imala toliko veliku važnost da su zaboravili na glad i druge probleme.

Zašto je igra toliko važna?

Igra nam omogućava da na zabavan i prirodan način razvijamo različite vještine i aspekte svoje osobnosti. Ona zadovoljava našu potrebu za zabavom i opuštanjem, druženjem s drugim ljudima i razvija našu kreativnost. Jednostavno, kada se igramo, osjećamo se sretno.

Igra je toliko raznolika da ju je teško jednostavno definirati. UNICEF je naveo 5 obilježja igre koja su zajednička svakoj igri:

Igra je značajna (svrhovita)

Djeca kroz igru pokušavaju sebi objasniti svijet oko sebe. Događajima i iskustvima koja su iskusili djeca kroz igru daju značenje.

Igra je izvor sreće

Premda ponekad može biti izvor frustracije, igra nam najčešće donosi osjećaj sreće, zadovoljstva, ispunjenosti, a na taj način nam podiže i motivaciju.

Igra potiče djecu na aktivno uključivanje

Slobodna igra omogućava djeci da sama biraju što će se igrati, koliko dugo i s kime. Tako su djeca motiviranija da se dulje zadrže u igri što im omogućava da se nekad istu igru igraju satima.

Igra je ponovljiva

Djeca igru razvijaju, ponavljaju, smišljaju nove izazove i kroz produbljivanje igre stvaraju temelje za kvalitetnije učenje

Igra je socijalno interaktivna

Djeci omogućava da prenose svoje ideje, razumiju druge, razumiju kako ljudi stvaraju i održavaju odnose, nauče dijeliti, raditi u timu …

Dječja igra

Igra je prirodan način djetetovog izražavanja. Kroz igru dijete uči o sebi i svijetu oko sebe. Često se događa da dijete u igri glumi ili ponavlja događaje iz života. Ono na taj način daje smisao svojim iskustvima.

Prilikom igranja djeca razvijaju svoje kognitivne sposobnosti (pamćenje, učenje itd.). Mnoge igre zahtijevaju od djece da rješavaju probleme pa je tako ponekad potrebno od kockica različitih veličina složiti toranj ili spavaću sobu pretvoriti u dvorac. Rješavanjem problema razvija se i dječja kreativnost. Mašta će od kreveta napraviti utvrdu, od jastuka prijestolje, a od papira krunu.

Također, igra u paru ili većoj grupi od djeteta zahtijeva učenje i korištenje različitih socijalnih vještina. Djeca će naučiti dijeliti igračke, dijeliti ideje i prijedloge, donositi zajedničke odluke. Možda se među djecom nalazi i budući vođa koji će povesti svoje prijatelje u igru.

Upravo zato ne smijemo zanemariti igru niti kada dijete krene u školu.

Zasigurno nam je svima poznata situacija kada cijeli školski sat slušate učitelja kako vas jednakim, dosadnim tonom pokušava zainteresirati za školsko gradivo. Isto tako, svi pamtimo neki „ludi“ školski sat na kojem smo radili nešto novo i neobično. Velika je vjerojatnost da smo se na tom drugom školskom satu igrali.

Zamislite da ste mogli učiti o vrstama riječi tako da ste igrali Čovječe, ne ljuti se ili recimo da ste učili matematiku kroz slaganje LEGO kockica. Osim što biste se bili dobro zabavili, a vjerojatno i brže i lakše savladali gradivo.

Poduzetni limači vjeruju da je igra nezaobilazna u učenju. Djeca će stoga u našem programu imati priliku učiti igrajući se „lov na blago“, „memory“ i druge zabavne, svima nam dobro poznate igre.

Prošlog su tjedna sudionici projekta “Poduzetni limači” boravili u Portugalu u okviru studijskog putovanja. Cilj je edukacije bila razmjena dobre prakse u području društvenog poduzetništva s naglaskom na poduzetničke aktivnosti vezane za rad s djecom, edukacijom i održivim okolišem. Susret je dao pregršt ideja, a ujedno se održao u periodu kad se obilježavao Tjedan globalnog obrazovanja.

Sudionicima se posebno svidio prijateljski odnos koji je prisutan između ravnatelja i profesora te profesora i učenika. Izvrsno je, kažu, što učenici sami sudjeluju u kreiranju tema i projekata kojima će se baviti tijekom godine. Projektna nastava tako čini do čak 35 % godišnje, a sva su područja integrirana. I zato je osobito zanimljivo to što se na početku nastavne godine prva dva tjedna provode evaluacija i samoevaluacije učenika tj. dijagnostika, kako bi stručni tim vidio kojim znanjima i vještinama raspolažu djeca i kako bi nadolazeći projekti bili prilagođeni njima – provode se testovi osobnosti, procjenjuju se njihove uloge u timu. To je sama srž koja je fascinirala naše sudionike – učenici su ti koji su u središtu nastave, potiče ih se, sluša ih se, čuje ih se. Učeći i usvajajući rad u grupama od predškolske dobi, priprema ih se za stvarni rad u organizaciji i time se pospješuju njihove poduzetničke vještine.

Dojmove dijela sudionika pročitajte u nastavku, a u sljedećem blogu čekaju vas iskustva odgojitelja i učitelja!

1. Što ste novo naučili u Portugalu?

Tijekom edukacije prezentirana nam je metodologija kojom planiramo oplemeniti provedbu programa Poduzetni limači, ali i našu redovnu nastavu u obrazovanju odraslih. Imali smo priliku učiti od prve škole u Portugalu koja je uvela sistem projektne nastave i rada u grupama. Naglasak edukacije bio je na principu podjele učenika i rada u grupama te na izvođenju projektne nastave i dijaloških okupljanja. Ovaj sistem znatno se razlikuje od hrvatskog sistema podučavanja, a naglasak je stavljen na učenike što znači da su učitelji zapravo samo mentori koji daju upute, a učenici sami istražuju temu i razrađuju zadatke koje prezentiraju ostalim grupama.

2. Kako vam se svidjelo?

Stručni tim edukatora bio je otvoren za sva pitanja koja smo imali te su se trudili pojasniti nam koncept provedbe ovakve metodologije rada. Tim edukatora bio je vrlo srdačan, a organizirali su nam i toplu dobrodošlicu za koju su sami pripremili portugalske specijalitete (deserte) koji su bili izvrsni. 🙂
Boa Aqua School odiše srdačnošću i toplinom što ostavlja dodatan pozitivan utjecaj. Tijekom posjeta odslušali smo nekoliko prezentacija, direktno smo postavljali pitanja, a najbolje od svega je bilo sudjelovati u radu s djecom i na konkretnim primjerima vidjeti provedbu grupnog rada i projektne nastave.

• 

• 

• 

3. Koji su vas primjeri dobre prakse oduševili?

Veliki utisak ostavili su grupni zadaci i projekti na kojima su učenici radili. U petak se je u Boa Agua School održavao dan pidžama pa su svi projekti bili usmjereni na tu temu. Svi učenici i učitelji bili su odjeveni u pidžame te su otplesali ples kojim su se oprostili od svojih plišanaca. Svoje plišane igračke poklonili su djeci koja nemaju dom te su time podigli svijest o djeci bez doma i pomoći koja im je potrebna. U sklopu dana pidžama održane su i grupne aktivnosti. Sve aktivnosti imale su istu temu (dan pidžama), ali drugačije zadatke – npr. slaganje slike po brojevima od 1 do 10, slaganje puzzla, rješavanje jednostavnih matematičkih zadataka, prepoznavanje riječi i povezivanje sa slikom. Ovako učenici prolaze kroz sve predmete, ali na drugačiji način.

Također, odličan primjer je i uključivanje zajednice u školske aktivnosti. Vezano uz dan pidžama, u školi je održan “Dream Day” u sklopu kojeg se potiče roditelje i djecu da sanjaju o stvarima koje bi željeli za svoju školu i za koje bi voljeli da se ostvare. Roditelji imaju ulogu da s djecom razgovaraju o istome i da zajednički donose konkretne korake u tome što bi trebali poduzeti da se to ostvari. Na zajedničkom sastanku učenika i šire zajednice (roditelji, djedovi i bake, volonteri) svaki predstavnik razreda iznosi svoje ideje, a zatim isto rade i roditelji. Nakon toga, svi zajedno razgovaraju o tome koje bi korake trebalo poduzeti da bi se svaka pojedina ideja ostvarila. 

4. Što Portugalci rade u nastavi bolje, a što Hrvati?

Pozitivna strana podučavanja u 23 portugalske škole je definitivno naglasak na učenike koji sami istražuju nove pojmove i rješavaju zadatke. Od vrtićke dobi učenici sami istražuju i prezentiraju naučeno gradivo ostalim učenicima iz grupe. Učitelji pripremaju teme i upute za svaku grupu, a učenici unutar grupe sami podijele međusobne zadatke. Ovakav sistem znatno osnažuje učenike te ih potiče na samostalnost, istraživanje, promišljanje i samostalno učenje koje je mnogo kvalitetnije od uobičajenog, a odlična je priprema za srednju školu, fakultet i tržište rada.

Obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj bolji je od onog portugalskog u segmentu sadržajnog dijela nastave tj. bolje su podijeljene nastavne jedinice te su sadržajno dublje od onih portugalskih. Također, u hrvatskim školama veći je broj izvannastavnih aktivnosti koje djeca mogu pohađati, dok Portugalci taj dio generiraju u projektnoj nastavi. 

• 

• 

• 

5. Koje su mogućnosti za primjenu stečenog znanja?

Ovakav oblik nastave definitivno ćemo uklopiti u rad Poduzetnih limača, ali i odraslih polaznika. Kroz dijaloška okupljanja možemo organizirati rasprave na određenu temu u grupama naših polaznika, a na isti način možemo osnažiti vještine Poduzetnih limača i potaknuti ih na hrabrost kod izlaganja mišljenja i zadržavanje vlastitog stava i promišljanja. Također, primjenjiv je rad u grupama i projektima tijekom kojih će polaznici osnažiti vještine poput istraživanja, prezentacijskih i komunikacijskih vještina, vodstva, promišljanja i sl., a na temelju kojih će moći odraditi i samoevaluaciju i odrediti koliko su oni sami zadovoljni svojim radom. 

6. Po čemu ćete pamtiti ovo studijsko putovanje?

Odličnoj edukaciji, srdačnim domaćinima, veselom projektnom timu i ukusnoj hrani. 🙂

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije uz podršku Europske komisije od 20. do 30. studenoga organizira događanje „Dani otvorenih vrata EU projekata“.

Cilj održavanja „Dana otvorenih vrata EU projekata“ je najširoj javnosti predstaviti projekte koji su dali doprinos razvoju lokalnih zajednica u područjima kao što su energetika, istraživanje i razvoj, kultura, obrazovanje, poduzetništvo, promet, zaštita okoliša, ruralni razvoj, socijalna uključenost, turizam, zdravlje i mnoga druga.

Tim vas povodom Institut za menadžment poziva da se 30. studenoga u 10:30 pridružite online prezentaciji projekta „Poduzetni limači“, kojega Institut provodi s partnerskim institucijama, Osnovnom školom Silvija Strahimira Kranjčevića i Dječjim vrtićem Maksimir iz Zagreba.

Riječ je o jedinstvenom edukativnom projektu koji se provodi po prvi put u Hrvatskoj! Program je namijenjen djeci predškolske dobi i djeci razredne nastave od 1. do 4. razreda osnovnih škola, a za cilj ima razvijanje poduzetnosti i poduzetničkih vještina.

U tijeku je provođenje pilot programa u partnerskim ustanovama pa će u okviru Dana otvorenih vrata EU projekata biti ukratko predstavljen projekt i aktivnosti vezane za provedbu projekta. Najveći će naglasak biti na osvrtu na dosadašnje rezultate, koji će biti prikazani putem audiovizualnih materijala. Po završetku prezentaciji sudionici će moći postavljati pitanja vezana uz projekt.

Ako ste zainteresirani za sudjelovanje, ispunite prijavni obrazac ovdje.

Pristup će biti moguć putem poveznice od 10:20 na dan održavanja prezentacije.

Nakon godina ljubavi prema šivanju, Iva Kumić završila je Tekstilno-tehnološki fakultet pa se upustila u poduzetničke vode i pokrenula vlastiti obrt Moćna Korporacija. Osim što se bavi doradom i izradom tekstila, osmislila je unikatan proizvod – MoKo plišance! Njezin projekt prepoznali smo kao izvrstan poduzetni primjer jer se kao mlada osoba ohrabrila otvoriti svoj obrt i ponuditi na tržištu jedinstven proizvod. Igračke nastaju prema dječjim crtežima, a djeca su presretna kad mogu opipati i igrati se onime što su sama nacrtala. 

Iva je nedavno gostovala na radionicama u okviru našeg programa “Poduzetni limači” kako bi djeci pokazala čime se bavi i otkrila im koje su to njezine poduzetničke supermoći. U nastavku zato doznajte njezine dojmove!

Zašto ste odlučili sudjelovati u projektu “Poduzetni limači”?

Vjerujem da sudjelovanje na radionicama može imati samo pozitivan ishod, kako na one koji drže radionicu tako i na sudionike. Svatko nešto nauči i svaka nova naučena stvar može nam (često neočekivano) biti od koristi. Dodatno, MoKo postoji zahvaljujući djeci i njihovim idejama/radovima/kreativnosti stoga je red da i ja sudjelujem u projektima koji bi njima mogli biti od neke pomoći. 🙂 

Kakvi su Vaši dojmovi s gostovanja na radionici?

Dojmovi su sjajni! Bilo mi je jako zanimljivo gostovati jer su MoKo plišanci namijenjeni najmanjima pa su me jako zanimali njihovi dojmovi o samom projektu. Djeca su uvijek najiskrenija stoga sam im pristupila s dozom strahopoštovanja (ali i otvorenosti za prijedloge ako misle da ima prostora za poboljšanje). Dodatno me inspirirala njihova znatiželja, a i crteži koje su pripremili za radionicu! Lako je smetnuti s uma razlog radi kojeg se bavim ovim poslom (pogotovo uz more ostalih obaveza koje prethode/slijede prije/poslije samog procesa izrade) tako da mi je ova radionica bila sjajan podsjetnik zašto se ovime bavim! Nadam se da su i dojmovi limača pozitivni!

Što su Vas djeca pitala, što ih je najviše zanimalo?

Najviše pitanja bilo je o samom procesu izrade: kako nastane MoKo plišanac, koliko vremena je potrebno za izradu, koje sve strojeve imam i kako mi je ta ideja pala na pamet. Bilo je i nekoliko pitanja o tome gdje držim toliko različitih materijala (vjerojatno jer ih je strah nereda haha) i meni najdraže, kada bi oni mogli dobiti svog plišanca.

Iz današnje perspektive, koliko podučavanje o poduzetničkim vrijednostima i takvom načinu razmišljanja po vama koristi djeci za njihovu budućnost?

Mislim da bi ovakve projekte trebali provoditi kroz projekte u sklopu obavezne školske / vrtićke nastave jer sjajno je djeci dati znanje i pokazati im sve dostupne mogućnosti. Mislim da ih ovakvi projekti potiču na interaktivnost koja je bitna u svim aspektima života, u privatnom i poslovnom svijetu. Ovakvi projekti uče ih primijeniti stečeno znanje i nude im usavršavanje vještina, a to može imati samo pozitivan ishod! 

Koja su, po Vama, tri ključna pojma koja se vežu uz poduzetnike?

Tri ključna pojma koja bih voljela da se vežu uz poduzetnike bila bi upornost, kreativnost i snalažljivost jer smatram da sama odluka da se pokrene nešto svoje (gdje često ovisite isključivo o svojim sposobnostima i/ili snalažljivosti) nosi težinu. Vjerujem da svatko može biti poduzetan, no neće se svatko odvažiti u tako nešto!

Što biste onda poručili djeci, malim budućim poduzetnicima?

Snalažljivi već jesu – to su pokazali na radionici, znam da su kreativni – to su pokazali sa šarenim crtežima i hrpom pitanja, tako da ostaje samo zadnja kvaliteta – upornost. Poručila bi im da budu uporni, pogotovo kada se radi o stvarima kojima se vole baviti!

One ključne osobine koje, za Ivu, čine uspješnog poduzetnika neke su od vrijednosti koje potičemo u okviru programa “Poduzetni limači”. Ponosni smo što imamo ovakvu suradnicu jer su djeca prepoznala njezine poduzetničke vrijednosti i ispratila je iz učionice s pitanjem kad će ponovno doći!

Prema istraživanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja svega 2,1 % učenika u Hrvatskoj ima poduzetan profil. Osobito zabrinjava činjenica da sklonost prema inicijativnosti i poduzetnosti opada tijekom osnovnoškolskog obrazovanja. Iznimno niska razina osviještenosti o važnosti poduzetničkih vještina te nedostatak edukativnih programa koji razvijaju ovakve neophodne vještine kod djece bili su zato povod Institutu za menadžment u osmišljavanju jedinstvenoga edukativnog projekta „Poduzetni limači“ kojim se po prvi put u Hrvatskoj potiče poduzetnost i razvijaju poduzetničke kompetencije kod djece.

Program „Poduzetni limači“

Namijenjen djeci vrtićkog uzrasta i djeci nižih razreda osnovnih škola, program za cilj ima omogućiti i osigurati kvalitetnu edukaciju za djecu te poticati njihovu poduzetnost, kreativnost, proaktivnost, odlučnost, samopouzdanje i kritičko razmišljanje. U partnerskim institucijama, Dječjem vrtiću Maksimir i Osnovnoj školi S. S. Kranjčevića, u tijeku je upravo testna faza provođenja. Za razvoj vještina i kompetencija u programu se koriste inovativne nastavne metode i alati rada s djecom, a organiziran je u ukupno četiri modula: Poduzetnost kao vrijednost pojedinca, Poduzetnički proces, Razvoj poslovnog modela te Poduzetnički pitch. Svaki od modula ima svoje specifičnosti i značajke koji djeci prenosi znanja i vještine u svrhu dobivanja cjelovitog uvida u poduzetničke procese, vrijednosti i djelovanja te se uvelike oslanja na iskustveno učenje, a ne učenje pojmova, naglasila je Anja Novak, voditeljica nastave na Institutu za menadžment

Stručna konferencija „Poduzetni limači“ i panel-diskusija

Kako bi što kvalitetnije predstavili program, Institut je u zagrebačkom ZICER-u 2. studenoga održao stručnu konferenciju pod nazivom „Poduzetni limači“. Ključna točka konferencije bila je panel-diskusija koja je okupila stručnjake s područja obrazovanja: prof. dr. sc. Velimira Sriću s EFZG-a, Teodora Petričevića iz ACT Grupe, dr. sc. Ivu Senegović i Ivanu Vrhovski s VERN’-a, Sandru Matijević iz ZICER-a, Anju Novak iz Instituta za menadžment te moderatoricu Sandru Vlašić (Terra HUB Croatia). Tema panela bila je važnost ovakvog tipa edukativnih programa u redovnom školskom i odgojnom kurikulumu te važnost poticanja mladih na kritičko razmišljanje, preuzimanje odgovornosti te učenje kroz metode pokušaja – promašaja. Panelisti su se također osvrnuli i na ključne kompetencije koje su tražene na tržištu rada, društveno odgovorno poslovanje i ponašanje te specifičnosti obrazovnog sustava i trenutno stanje odgojno-obrazovnog sustava u Hrvatskoj.

Mišljenja stručnjaka

Velimir Srića smatra da će program kao edukacija imati dugoročne pozitivne posljedice po društvo i limače u Hrvatskoj, dok je Iva Senegović sretna što je nakon 18 godina napokon poduzetništvo u fokusu edukacijskog programa.

Ivana Vrhovski dodaje: „”Poduzetni limači” nisu samo program koji će odgajati buduće poduzetnike, već će poticati poduzetnost kod pojedinaca kako bismo jednog dana imali društvo uspješnih i optimističnih pojedinaca, željnih stvaranja dodatne vrijednosti. Naime, već danas korporacije od svojih djelatnika očekuju te priželjkuju poduzetnički mindset te je kompanijama važno da imaju poduzetne djelatnike koji proaktivno sudjeluju u radu svojeg poslodavca. Sigurna sam da će ovakav edukativni program doskočiti poboljšanju trenutne nepovoljne statistike na razini poslodavac – djelatnik.“

Teodor Petričević zaključio je kako se programom potiču sistemske promjene koje uistinu utječu na društvo u cjelini te pravedne prakse, što djeca vrlo dobro prepoznaju u društvu – pravedne ili nepravedne situacije: „Cjeloživotno obrazovanje iznimno je važno za otvaranje vidika, takav način obrazovanja nema zastare, a vrtić je idealna polazišna točka. Kako bismo odgajali nove generacije gladne iskustva, mašte, igre, glupiranja te pokušaja i promašaja u kojima će pronalaziti prilike, važno je djecu što ranije izložiti takvom obrazovanju.“

Uz edukativnu, program „Poduzetni limači“ ima i društveno odgovornu komponentu jer Institut za menadžment planira besplatnu provedbu u ruralnim i manje razvijenim krajevima Hrvatske. Tako će djeci s područja Bjelovarsko-bilogorske i Sisačko-moslavačke županije i šire biti pružena kvalitetna znanja iz područja poduzetnosti i poduzetničkih kompetencija.

Kada bi vam netko u istoj rečenici spomenuo djecu i učenje poduzetništva, vjerojatno biste se zapitali kakve to veze ima jedno s drugim? Čini nam se nespojivo da bi djeca mogla učiti o poduzetništvu. Međutim, to je itekako moguće i potrebno. 

Kako bismo vam to i dokazali, ovdje smo izdvojili tri ključna pitanja koja ste si sigurno postavili nakon što ste pročitali naslov ovog članka.

Mogu li djeca učiti o poduzetništvu?

Prvo pitanje koje se nameće odnosi se na to mogu li djeca uopće naučiti osnove poduzetništva. Naravno da mogu – poduzetništvo je mnogo više od otvaranja vlastitog poslovanja!

Ono podrazumijeva zbroj različitih znanja, sposobnosti i vještina koje su potrebne kako bi osoba postala poduzetnik. Dakle, kada govorimo o učenju poduzetništva u najranijoj dobi, govorimo više o usvajanju vještina i razvoju sposobnosti, negoli o učenju teorije.

Zašto djecu učiti poduzetništvu?

Poduzetništvo podrazumijeva poduzetnost, sposobnost korištenja vlastitih znanja i vještina kako bismo ideje pretvorili u stvarnost. Kroz razvoj poduzetnosti dijete zapravo razvija svoju maštu, kreativnost, samostalnost, snalažljivost, komunikaciju, proaktivnost i brojne druge sposobnosti i vještine. Sve što dijete usvoji u ranoj dobi pomoći će mu da bude uspješniji tijekom školovanja, kroz život i u odrasloj dobi.

Na koji način djecu učiti poduzetništvu?

Mnogo je načina na koji kod djeteta možemo razvijati poduzetnost i učiti o poduzetnišvu. Djeca u predškolskoj i ranoj školskoj dobi lakše uče ako im je zabavno, dok rade s drugom djecom i ako pritom imaju priliku biti kreativni kroz crtanje, pisanje, izrađivanje i slično.

Zato mi u programu Poduzetni limači potičemo učenje kroz igru, učenje u timu, iskustveno učenje i učenje kroz kreativno izražavanje i stvaralaštvo. 

Poduzetništvo kod djece – smjer za bolju budućnost

Ako još niste uvjereni u važnost učenja djece poduzetništvu, dodat ćemo da je važnost učenja o poduzetništvu te poduzetnosti prepoznala i Europska komisija, koja je kompetenciju poduzetnosti uvrstila među osam ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. One predstavljaju znanja, vještine i sposobnosti koje bi svatko od nas trebao razvijati kako bi bio uspješan u današnjem društvu.

Svaki roditelj želi da mu dijete bude sretno i uspješno. Razvijanje poduzetničkog duha kod djeteta svakako je korak u tom smjeru.

Ima li bolje motivacije za upis dijeteta u program “Poduzetni limači”?

Što je točno design thinking? Ima veze s razmišljanjem (engl. thinking), no nema s dizajnom (engl. design)!

Design thinking je jednostavna metoda kreativnog rješavanja problema usmjerena na osobu, a koja se uglavnom koristi za pokretanje poslovanja ili kako bismo unaprijedili neki proizvod ili uslugu. 

Design thinking – što bi korisnik želio?

Ono što razlikuje metodu design thinkinga od drugih metoda jest njezina polazišna točka, a to je korisnik. Na taj način ne tražimo rješenje polazeći od onoga što mi želimo da se ostvari ili što moramo učiniti kako bismo bili bolji od naše konkurencije, već polazimo od potreba ljudi, odnosno korisnika.

Vjerojatno se pitate tko je korisnik? To je osoba ili grupa ljudi čiji problem rješavamo. Na primjer, ako želimo otvoriti restoran u kojem bismo prodavali vegansku hranu, moramo otkriti tko su ljudi koji bi htjeli kupovati vegansku hranu. Oni su naša polazišna točka.

Sad kada znamo tko bi bio naš korisnik, možemo definirati pet koraka koji čine design thinking metodu.

Empatija

U ovom koraku naš cilj je da „stanemo u cipele“ korisnika. To znači da se moramo dobro zapitati tko je naš korisnik i odgovoriti na neka od sljedećih pitanja:

Što radi? Što ga motivira? Što voli? Što ne voli? Što želi?

Naš cilj je odgovoriti na što više pitanja kako bismo što bolje razumjeli našeg korisnika i na kraju kako bismo mogli suosjećati s njime.

Na primjer – korisnika veganskog restorana motivira ljubav prema životinjama, ne voli okrutnost prema njima, vjerojatno je i veoma ekološki osviješten.

Definiranje

Nakon što smo uspjeli opisati našeg korisnika i bolje razumjeli tko je on, trebamo odrediti problem kojeg korisnik ima. Ovdje zapravo određujemo što bi korisnik htio i što mu je potrebno – znači da govorimo o njegovim potrebama. Osim što određujemo koje su mu potrebe, provjerit ćemo i što se već sve čini kako se njegove potrebe zadovoljile.

Korisnika veganskog restorana vjerojatno nervira nedostatak ponude veganske hrane. Čak i kad postoji na meniju, uvijek se radi o istim stvarima – zato želi nešto novo i jedinstveno u ponudi.

Ideacija

Možda već iz naziva ovog koraka možete zaključiti da se radi o stvaranju ideja. Sad kada znamo koje su potrebe našeg korisnika možemo krenuti u osmišljavanje novih i drugačijih načina za rješavanje problema, odnosno zadovljavanje potreba.

U ovom koraku mogu nam poslužiti i metode stvaranja ideja poput brainstorminga, o kojem smo već pisali. Dakle, važno je prikupiti što više različitih ideja te na kraju odrediti koje su to ideje s kojima želimo krenuti u realizaciju.

U našem će veganskom restoranu u ponudi biti brojne delicije na biljnoj bazi, a koje je kuhar sam osmislio. Dakle, nema više jelovnika sastavljenog samo od soje i veganskog burgera!

Prototip

Došlo je vrijeme da naše ideje pretvorimo u stvarnost. Rješenje za koje smo se odlučili sada trebamo uobličiti u konkretan proizvod/uslugu, bilo da se radi o vizualnom prikazu ili o stvarnom, opipljivom proizvodu/usluzi. Prije nego što proizvod/uslugu ponudimo našim korisnicima, u ovom koraku možemo proizvod/uslugu testirati s našim kolegama u timu ili nekim drugim timom. Prema njihovim povratnim informacijama još imamo priliku prilagoditi proizvod/uslugu.

Zadovoljava li hrana kriterije? Je li imidž restorana u skladu s potrebama korisnika – naglašavamo li ljubav prema životinjama i okolišu?

Testiranje

Zadnja faza design thinkinga je testiranje našeg proizvoda/usluge s korisnicima što znači da ćemo ga ponuditi osobama za koje smo to sve radili. Ovdje želimo dobiti njihovu povratnu informaciju kako bismo rezultat u potpunosti prilagodili potrebama korisnika.

Dakle, okupite nekoliko vegana i pozovite ih na kušanje vaših jela te ih zamolite za povratnu informaciju o samom izgledu restorana.

Tko sve koristi design thinking?

Poduzetnici se kroz svoje poslovanje imaju priliku susresti s korisnicima i promatrati njihovo ponašanje te uočiti promjene u njihovim potrebama kako bi prilagodili svoj proizvod ili uslugu. Za neke poduzetnike ovaj proces traje danima, tjednima ili čak godinama.

Međutim, ova metoda nije rezervirana samo za poduzetnike i velike firme. Ona se koristi i u drugim sektorima kao što su politika, zdravstvo, obrazovanje, civilni sektor, a možemo se njome poslužiti i u svakodnevnom životu.

S metodom design thinkinga upoznajemo i djecu u programu Poduzetni limači. Na jednostavan način djeca će se upoznati s njezinim osnovnim postavkama, tražit će rješenje problema i realizirati svoje ideje. Na taj način kod djece potičemo suradničko učenje, empatiju, kreativno razmišljanje, altruizam ili, ukratko rečeno, poduzetnost.

Sigurno ste barem jednom u životu čuli onu poznatu rečenicu: „S razlogom imamo samo jedna usta i dva uha“. Nije rijetkost da u razgovoru s drugim osobama imamo osjećaj da nas se ne čuje ili da nas druga osoba ne razumije.

Uspješna komunikacija nije vještina s kojom se rodimo, već je učimo i razvijamo kroz čitav život. Upravo činjenica da se ona može naučiti utješna je jer govori da svatko od nas može postati dobar sugovornik.

Jedna od vještina koja nam u tome može pomoći je i vještina aktivnog slušanja.

Zašto je aktivno slušanje kod djece važno?

Vjerojatno ste se kao roditelji i kao stručnjaci susreli sa situacijama u kojima vam se čini da vas dijete ne sluša i da razgovarate sami sa sobom. Ako se takve situacije često ponavljaju, možemo pomisliti kako iz toga nema izlaza.

Iako zvuči kao apstraktan pojam koji mogu shvatiti samo odrasli, aktivno slušanje može se učiti i vježbati od najranije dobi.

Učenjem djece aktivnom slušanju pomažemo djetetu da postane bolje u komunikaciji s roditeljima, s djecom i s drugim odraslim osobama. Na taj način razvijamo i njegov osjećaj samopouzdanja te ga pripremamo za bolje snalaženje u ionako kaotičnom svijetu današnjice.

Na koje načine možemo djecu učiti aktivnom slušanju?

Imajte na umu da djeca uče primjerom. Kako bi djeca mogla biti dobri sugovornici bitno je da i mi sami budemo (ili se barem trudimo biti) aktivni slušači u razgovoru s drugima, a posebno s njima.

Zato u razgovoru s djecom:

• Budite prisutni. Gledajte dijete u oči, izbjegavajte obavljanje više stvari odjednom, a posebno gledanje u mobitel.
• Pažljivo slušajte. Djeca često pričaju nepovezano i iznose jako puno detalja. Pokušajte ostati koncentrirani na ono što vam dijete govori. Ako je dijete odlučilo podijeliti nešto s vama, znači da mu je to važno.
• Ohrabrujte ga. Pokažite mu da ga slušate. Kimnite glavom, pohvalite ga, postavljajte dodatna pitanja. Važno je samo da ga ne prekidate.

Osim primjerom, djeca najlakše uče kroz igru. Postoje brojne igre i aktivnosti koje vam mogu pomoći u učenju aktivnog slušanja. Upravo učenje kroz igru je jedan od načina na koji djecu učimo aktivnom slušanju u programu Poduzetni limači.

Za one dane kada nemate inspiracije možete se poslužiti jednostavnim igrama koje svi znamo: pokvareni telefon, dan – noć ili care, care gospodare. Dijete će naučiti pažljivo slušati te davati i pratiti upute, a pritom će se i dobro zabaviti. 

Učenje nove vještine nije lako ni brzo pa tako ni učenje aktivnog slušanja. Dajte im vremena kako bi uz vašu pomoć postali bolji govornici. Slušajte djecu, razgovarajte s njima, potičite ih na postavljanje pitanja i dijeljenje svog mišljena. Uz to što ćete imati samopouzdanije i zadovoljnije dijete, imati ćete i bolji odnos. A to je ono što svi na kraju i želimo, zar ne?