Ideja je početna točka svake promjene i njome započinju mnogi poduzetnički pothvati. Postoje ljudi kojima ideje dolaze lako i bez puno truda, ali za većinu ljudi to nije jednostavan proces.

Zato danas postoje brojne metode koje nam pomažu u stvaranju ideja, a jedna od najpoznatijih metoda o kojoj smo već pisali je metoda oluje ideja (eng. brainstorming). O temeljnim postavkama te metode više možete pročitati ovdje.

Iako se uvelike koristi za traženje rješenja u poslovnom okruženju, ova metoda jako je korisna i u radu s djecom pa se često koristi i u nastavi. Djeca tako mogu tražiti rješenja za problem ilegalnog odlagališta otpada u svom susjedstvu, smišljati kako je sve mogla završiti priča o Crvenkapici ili predlagati za što bi sve mogli koristiti vodu.

U programu Poduzetni limači kroz metodu oluje ideja djecu na opušten način i uz manje strukture potičemo na kreativno razmišljanje te razvoj osobnih i socijalnih vještina.

Razmišljanje izvan okvira

Glavnu ulogu u stvaranju novih i „ludih“ ideja ima mašta. Djeca od najranijih dana počinju maštati. Uz pomoć mašte shvaćaju svijet oko sebe i razvijaju svoju kreativnost. Za poticanje djece na razmišljanje izvan okvira i korištenje mašte važno je koristiti pitanja otvorenog tipa:

• Što misliš o tome?
• Kako ti se to čini?
• Kako bi ti to sad promijenio/la?

Mnogo maštovitih dječjih glavica dat će i mnogo maštovitih rješenja. A kada ste zadnji put vi maštali? 

Suradnja

U ovom procesu timski se nastoji doći do što više ideja. Potiče se davanje novih ideja jednako kao i nadograđivanje na tuđe ideje. Za to je ključna suradnja. Djeca će kroz proces oluje ideja učiti raditi u timu i suradnički donositi odluke. Svaki timski rad od nas zahtijeva da uspješno funkcioniramo u zajednici pa će djeca u procesu stvaranja ideja razvijati toleranciju i prihvaćanje.

Kritičko mišljenje

Osim što kroz metodu oluje ideja uče jednu temu sagledavati iz više perspektiva, u kasnijim fazama uče kritički sagledavati ideje koje su pred njima: određuju dobre i loše strane, odjeljuju moguće od nemogućeg i određuju što žele, a što ne žele pokušati.

Aktivno slušanje

Za uspješno provođenje oluje ideja iznimno je važno da djeca pažljivo slušaju jedni druge i ne upadaju međusobno u riječ. Pritom je potrebno voditi računa o toleranciji i prihvaćanju tuđeg mišljenja. Na taj način stvaraju se temelji za vještinu aktivnog slušanja koja djeci pomaže da imaju bolje odnose i kvalitetnije komuniciraju, o čemu smo već ovdje pisali!

Čitanje i pisanje

Za djecu koja znaju čitati i pisati oluja ideja može biti dobra vježba. Ideje koje djeca osmisle se zapisuju (može ih zapisati voditelj ili dijete) i stavljaju na vidljivo mjesto tako da ih svi mogu pročitati. Čak i manja djeca koja možda još nisu razvila jezične vještine mogu prepoznati svoje ideje i uočiti svoje ime ili prepoznati neka slova.

S obzirom na to da smo svjesni koliko dobrobiti pruža metoda oluje ideja, Poduzetni limači često se njome koriste u praktičnom radu pa tako razvijaju timski duh i postaju sve bolji u osluškivanju i aktivnom slušanju drugih.

Fantastična ideja je u osnovi kombinacija mnogih dobrih ideja.

– John C. Maxwell

Kroz život će svatko od nas riješiti mali milijun najrazličitijih problema, od izmišljanja posebnih formula kako bi u kovčeg veličine mikrovalne pećnice spakirali stvari potrebne za putovanje od dva tjedna pa sve do onih složenijih kao što su pronalaženje financija za kupovanje nekretnine.

Neki problemi bit će jednostavni i za njihovo rješavanje neće biti potrebno mnogo razmišljanja, ali za druge ćemo probleme morati sjesti i mućnuti glavom. Ili ćete možda poput profesora Baltazara hodati prostorijom lijevo-desno dok vam se nad glavom ne stvori ideja.

Međutim, što učiniti kada nam ponestane ideja? Postoje brojni načini kako pokušati kreirati ideje, a metoda koja se često danas koristi i pokazala se vrlo uspješnom je metoda brainstorminga odnosno metoda oluje ideja.

Oluja ideja

Oluja ideja metoda je koju je osmislio Alex F. Osborn, a kojom na brz i jednostavan način dolazimo do novih ideja. Kroz oluju ideja na neformalan način dolazimo do velikog broja ideja za rješavanje nekog problema. Najčešće se koristi u timovima i temelji se na zajedničkom trudu i radu. 

Postoji nekoliko pravila kojih se treba pridržavati prilikom korištenja oluje ideja

Definirajte problem

Važno je da svi sudionici znaju i razumiju problem koji se želi riješiti. Ako je problem loše postavljen, ideje koje će izići iz oluje neće moći doprinijeti njegovom rješavanju.

Svaka je ideja jednako vrijedna

Svaka osoba koja sudjeluje u procesu oluje ideja ima pravo izreći svoju ideju. Nema glupih i bezvrijednih ideja. Štoviše, poželjno je imati što više različitih i „ludih“ ideja.

Važna je količina

Cilj ove metode je prikupiti što je više mogućih ideja kako bi se riješio neki problem. Nije nužno da sami smislite neku potpuno novu ideju, poželjno je i nadograđivanje tuđih ideja.

Nema kritiziranja

Ideje predložene u ovom procesu nisu niti dobre niti loše – one su samo ideje. U kasnijim koracima te ideje se grupiraju i zatim se odabiru one ideje koje su ostvarive kako bi se došlo do odabira rješenja i stvaranja plana rješavanja.

Oluja ideja i ja

Dobro, sad znate što činiti kada naiđete na problem koji dijelite s nekom grupom ljudi. A što je s vama? Dobra vijest je da i vi sami možete koristiti ovu metodu kada se osjećate kao da ste s nekim problemom došli pred zid.

Recimo da ste poželjeli otići na ljetovanje na neko daleko i egzotično mjesto, ali za to nemate dovoljno novaca. 

Smjestite se udobno, pripremite papir, nešto za pisanje i možete krenuti. Zapišite sve što vam padne na pamet: prodaja stare odjeće, izrada i prodaja unikatnih predmeta, pomaganje u kućanskim poslovima u susjedstvu, čuvanje djece, couchsurfing, volontiranje u zamjenu za hranu i smještaj.

Nakon što ste iscrpili sve ideje, pročitajte ih još jednom. Grupirajte ih ili poredajte, odredite koje ideje su za vas ostvarive, a koje nisu. Prolazite kroz svoju listu ideja sve dok se ne odlučite za jednu ili njih nekoliko koje bi htjeli ostvariti i spremni ste za krenuti u akciju.

Traženje rješenja kroz stvaranje ideja nije lak zadatak, ali uz metodu oluje ideja on može biti puno lakši. Možda na ovaj način i vi postanete puni ideja baš poput profesora Baltazara.

Osoba koja nikada nije napravila grešku nije nikada pokušala nešto novo.

– Albert Einstein

Postoje neki ljudi među nama koji se zovu poduzetnici. Svatko od nas ima neku ideju tko su oni, kako izgledaju i što rade.

Tko su poduzetnici i kako netko uopće postane poduzetnik?

Poduzetnik je pokretač nečega novog, bilo da se radi o pokretanju neke nove inicijative ili vlastitog poduzeća. Poduzetnik može biti osoba bilo kojeg spola, dobi, podrijetla i motiva za pokretanjem posla. Ponekad će sam poduzetnik imati ideju, a ponekad ideja neće biti njegova, ali će on biti taj koji će krenuti u realizaciju te ideje. On je osoba koja snosi rizik pokretanja posla, ali i ubire najviše njegovih plodova.

Da pojednostavimo, poduzetnik je osoba koja će primijetiti da u njegovu gradu nedostaje trgovina zdravom hranom, provjerit će je li to nešto što ljudi traže i žele i ako je, otvorit će trgovinu. Na taj način on je prepoznao priliku (nedostatak trgovine zdravom hranom), dobio je ideju (da otvori trgovinu), istražio je tržište (provjerio je žele li ljudi uopće kupovati zdravu hranu) i nakon što je dobio rezultate, uvidio je da bi ljudi htjeli kupovati zdravu hranu te odlučio iskoristiti svoje resurse (ideju, novac, znanje, iskustvo, spobosnosti i vještine) da bi otvorio trgovinu zdravom hranom.

U širem smislu, poduzetnik je osoba koja ima poduzetnički način razmišljanja. Znači da ono čime se on bavi nije nužno vezano uz pokretanje posla i ostvarivanje profita, već da pokreće promjene i traži nove načine obavljanja stvari. On može pokrenuti inicijativu za pomoć osobama u nevolji, zagovarati promjenu neučinkovitih prometnih pravila u svom naselju, osnovati udrugu kojom bi utjecao na vlast i donošenje bojih odluka za građane. 

Poduzetnik, dakle, ne može uspjeti bez poduzetnosti. Da bi neka ideja pronašla svoje mjesto u stvarnosti, poduzetnik mora posjedovati neke osobine koje će mu u tome pomoći.

Karakteristike poduzetnika

Suradnt cijele.

Zdravko Tkalec (2011) donosi popis temeljnih karakteristika poduzetnika (Tkalec, 2011). Te karakteristike mogu biti dio njegove osobnosti od rođenja, a neke od njih mogu se steći tijekom života.

• altruizam i poštenje – odnosi se na rad za doborobit svih što podrazumijeva i etično poslovanje
• hrabrost, samouvjerenost i sklonost razumnom preuzimanju rizika – ulazak u posao i pokretanje nove inicijative nesumnjivo je hrabar pothvat; poduzetnik mora vjerovati u sebe i biti spreman preuzeti rizik da se njegov pothvat neće isplatiti
• kreativnost, inovativnost i stvaralaštvo – poduzetnici imaju mogućnost vidjeti stare stvari na nov način odnosno razmišljanja „izvan okvira“; svoje ideje kroz stvaralaštvo provode u djelo
• samostalnost i radoholičnost – uspješni poduzetnici vole raditi i nemaju problem s preuzimanjem poslova i obveza; oni su spremni i sposobni biti istovremeno menadžeri, specijalisti za marketing, prodavači …
• mudrost i svhrovitost – mudrost poduzetnika proizlazi iz zbroja njegova znanja i iskustva; on je svjestan da mora stalno postavljati nove ciljeve
• strpljenje i upornost – u poslovanju poduzetnika postojat će brojne neočekivane situacije i prepreke koje je potrebno prijeći; poduzetnik je svjestan da mora biti strpljiv i uporan kako bi ostvario svoje ciljeve
• odgovornost – poduzetnici su odgovorni prema ljudima s kojima posluju, svojim zaposlenicima, državi …
• vizionarstvo – uspješan poduzetnik ima pogled u budućnost i predviđa promjene koje će utjecati na njegov rad kako bi mogao na vrijeme reagirati i prilagoditi svoje poslovanje

Sve nabrojane osobine i vještine ključne su da bi poduzetnik bio uspješan, ali u današnjem svijetu jednako su važne za svakog pojedinca u poslovnom i privatnom životu. Toga smo svjesni i mi stoga kroz program Poduzetni limači razvijamo poduzetnost kod djece i potičemo na razvoj poduzetničkih osobina i vještina. Na taj način danas ih pripremamo za svijet sutrašnjice.

Izvor: Tkalec, Z. (2011). “Definicija i karakteristike poduzetništva kao ključne kompetencije cjeloživotnog učenja”, Učenje za poduzetništvo, 1 (1), 35–43. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/130086.

Sigurno ste već čuli za pojam suradničkog učenja? To je pojam koji danas često koristimo kada pričamo o modernim tehnikama poučavanja.

Suradnja

Suradničko učenje svoj je naziv dobilo po suradnji, tj. socijalnom obliku nastave. Suradnja podrazumijeva oblik nastave u kojoj učenici skupa rade (surađuju) na rješavanju zadataka ili savladavanju problema. Pretpostavka jest da će zajedničkim radom i promišljanjem učenici dobiti dublji uvid u kompleksnost problema te će razmjenjivanjem ideja doći do više drugačijih rješenja nego što bi došao samo jedan učenik koji bi „dubio“ nad tim problemom.

Kooperativno učenje

Suradničko učenje naziva se još i kooperativnim učenjem jer učenici suradnjom istražuju neku temu, nadograđuju je sa svojim shvaćanjima te obogaćuju vlastite i tuđe spoznaje. Uspješnost cijele skupine ovisi o njihovoj mogućnosti međusobnog razumijevanja i uspostavljanja suradničkih odnosa.

Suradničko učenje se uvijek odvija u skupini premda nije svaki rad u skupini suradničko učenje. Pa kako to?

Suradnički odnosi

Do suradničkog učenja dolazi isključivo ako učenici uspiju uspostaviti suradničke odnose i ako svi u skupini rade na realizaciji zadatka. Već ovdje možemo vidjeti razliku u suradničkom učenju i „klasičnome“ grupnom radu. Raditi u skupini i surađivati kompleksan je proces koji djeca moraju prvo naučiti da bi ga kasnije mogla koristiti.

Moraju prvo usvojiti sljedeće radnje: podjelu obaveza, raspravu, razmjenu ideja i preuzimanje odgovornosti.

Kako potaknuti djecu da razviju ove vještine?

Podjela obaveza

Podjela obaveza obuhvaća usvajanje vještine podjele i preraspodjele odnosa počinje već od kuće. Probajte napraviti plan kućanskih obaveza te dogovorite sa svim članovima kućanstva izvršavanje tih obaveza. Ili, ako se želite usmjeriti samo na djecu, možete svakom djetetu izraditi njegovu tablicu obaveza koja onda može sadržavati i kućanske i školske obaveze. Na djetetu je da samo odluči kako će si organizirati dan ili tjedan kako bi izvršilo sve svoje obaveze, a tablica mu pomaže u toj samoorganizaciji.

Rasprava

Ovaj oblik komunikacije potičite djecu na razgovor i raspravu. Najčešće znamo, zato što nemamo vremena, odgovoriti umjesto djeteta ili pretjerano objašnjavati nešto što bi ono moglo samo dokučiti. Sve su to super prilike da se potiče dijete na samostalno razmišljanje (što je preteča kritičkog mišljenja) ili da samostalno osmišljava rješenja (što je preteča logičkog i problemskog mišljenja). Kada ulazimo u raspravu s djetetom, isto tako mu šaljemo povratnu informaciju da je ono nama bitno, da nam je bitno što nam želi reći i da nam je bitno da ga poslušamo.

Razmjena ideja

Ovaj oblik komunikacije potičite djecu na razgovor i raspravu. Najčešće znamo, zato što nemamo vremena, odgovoriti umjesto djeteta ili pretjerano objašnjavati nešto što bi ono moglo samo dokučiti. Sve su to super prilike da se potiče dijete na samostalno razmišljanje (što je preteča kritičkog mišljenja) ili da samostalno osmišljava rješenja (što je preteča logičkog i problemskog mišljenja). Kada ulazimo u raspravu s djetetom, isto tako mu šaljemo povratnu informaciju da je ono nama bitno, da nam je bitno što nam želi reći i da nam je bitno da ga poslušamo.

Preuzimanje odgovornosti

Ovo je jedna od najbitnijih životnih vještina. Naučiti preuzeti odgovornost može se reći da je jedna od najzahtjevnijih odgojnih vještina koja se nalazi pred roditeljima. Za preuzimanje odgovornosti treba početi od malih nogu. Dosljednim roditeljskim odgojnim stilom treba i implicitno i eksplicitno slati poruke o važnosti preuzimanja odgovornosti i uvijek bivanja odgovornim.

Osim što potičemo njihovu odgovornost i brainstormanje, s djecom u programu Poduzetni limači aktivnosti često provodimo kroz suradničko učenje. Tako jačamo njihov timski duh i razvijamo vještine koje će im biti od velike važnosti u odrasloj dobi.

U drugom dijelu našeg osvrta na studijsko putovanje u Portugal, kojem je cilj bila razmjena dobre prakse u području društvenog poduzetništva s naglaskom na poduzetničke aktivnosti vezane za rad s djecom, edukacijom i održivim okolišem, prenosimo dojmove i stavove odgojno-obrazovnih stručnjaka.

Razgovarali smo s Melitom Halugom, ravnateljicom OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića iz Zagreba, učiteljima Tihanom Torbica i Kristijanom Kovačem te odgojiteljicom-mentoricom Marijom Jukić.

1. Kakvi su vaši dojmovi iz Portugala, što ste novo naučili?

“Studijsko putovanje u Portugal povezalo je sve sudionike projektu na višoj razini i omogućilo neformalnu i formalnu razmjenu znanja i  iskustava. Jednako tako kroz hospitaciju u školi EBI da Boa Agua na neposrednim primjerima usporedili smo način na koji radimo s načinom na koji rade u EBI da Boa Agua, nakon svakog primjera prokomentirali 
smo primjenjivost u radu u vrtić ili školi pa čak i u visokom obrazovanju”, govori Melita Haluga.

Za Kristijana Kovača putovanje je zaista poseban doživljaj: “Jako mi se svidjela prilika u kojoj sam uspio nešto novo naučiti ili naučeno vidjeti u praksi. Na temelju viđenih ideja kod nas i mene samog počele su se javljati neke nove ideje za promjenom i primjenom nastave u radu. Naučio sam kolika je važnost uključivanja zajednice u školu i u društvo oko škole.”

Odgojiteljica Marija Jukić dodaje: “U cijeloj školi u kojoj se nalazi i mješovita vrtićka skupina osjeća se življenje prezentirane nam metode projektnog rada i rada u grupama već od rane predškolske dobi. Oduševilo me zajedništvo i međusobno zajedničko djelovanje stručnjaka u interesu djeteta, a to je sretno dijete. Promatrajući direktan rad i ophođenje prema djeci uočila sam naglasak na samostalnom učenju, učenju unutar grupe i jačanju cjeloživotnih kompetencija.”

Posvećenost učitelja radu Tihana Torbica prepoznala je i osjetila u njihovom radu s velikim žarom i toplinom: “Sviđa mi se sam način provođenja projekata, djeca rade u skupinama, bave se istraživačkim radom načinom koji im najbolje ide i upravo taj dio se evaluira.”

• 

• 

2. Što Portugalci rade bolje, a što Hrvati?

Tihana Torbica: “Portugalci rade bolje to što usmjeravaju dijete da čini i usavršava ono što mu najbolje ide, nisu toliko fokusirani na same pogreške (kao što je to u našem sustavu). Oni usavršavaju talent, a mi treniramo prosječnost. Uspoređujući uređenje interijera, mislim da smo mi puno bolji. Naše škole su uređene kreativnije, likovni radovi su originalniji i ekspresivniji.” Kristijan Kovač smatra da Portugalci rade bolje na području uključivanja zajednice u nastavni proces i događanja oko škole. “Mi ne zaostajemo previše”, govori Kristijan, “ali možda se dajemo premalo u takav način rada”.

“Da bi se moglo reći je li bolje ili lošije ono što rade u EBI da Boa Agua ili ovo kako radimo mi, svakako moramo raditi neko vrijeme na način koji smo vidjeli”, naglašava Melita Haluga i nastavlja: “Činjenica je da ne radimo isto i da bismo željeli isprobati drugačiji način rada. Oblici i metode rada nisu nam nepoznati, no u našem sustavu nisu posloženi na način koji smo upoznali u EBI da Boa Agua. Jedan i drugi sustav imaju svoje prednosti i mane, ohrabrujuće je da jedan ne isključuje drugi i svakako niti jedan sustav nije konačan nego je dinamičan i oba će se razvijati, a razmjena iskustva može obogatiti oba sustava.”

Marija Jukić ističe kako Portugalci dosta visoko postavljaju tu granicu “proksimalnog razvoja djeteta” što djeluje motivirajuće na dijete: “Potiče se razvoj njegovih jakih snaga, a ujedno se razvija i kvalitetnija komunikacija među djecom. Iako u našem sustavu nedostaje međupredmetne povezanosti, u Hrvatskoj djeca imaju mogućnosti usvajanja stranih jezika već od vrtićke dobi, kao i raznih sportskih i kreativnih programa, a i kurikuli su puno sadržajniji i detaljniji.”

• 

• 

3. Koje su mogućnosti za primjenu stečenog znanja?

Melita Haluga smatra da mnogo toga što su vidjeli znaju s nekih prijašnjih edukacija i parcijalno će isprobavati kako uklopiti neke promjene i uspoređivati rezultate: “Za cjelovitu promjenu potrebno je detaljno planiranje i promjena strukture rada, a za to je potrebno vrijeme. Ne bi bilo dobro preko noći napraviti kozmetičke promjene koje ne bi imale pozitivan učinak, potrebno je ući u veliki posao i napraviti svoj sustav jer kopiranje nekog sustava nije ono što trebamo niti što želimo. EBI da Boa Agua radi na svoj način, mi moramo osmisliti način koji će najbolje odgovarati potrebi naših učenika i okruženju u kojemu jesmo, a na zadovoljstvo učenika, učitelja i roditelja.”

“Djelomično je moguća primjena stečenih znanja”, misli Kristijan Kovač: “To su ona znanja koja se odnose na samog nastavnika što uključuje izvedbu nastavnog procesa. Znanja koja se odnose na kolektiv zahtijevaju dodatne angažmane koje se odnose na uključivanje radnika u rad škole i zajednice. Tihana Torbica dodaje da ima puno mogućnosti za primjenu stečenog znanja, pogotovo u produženom boravku gdje je učitelj puno slobodniji i ima puno više vremena za provođenje raznih projekata: “Potrebno je puno više planiranja za uvježbavanje nastavnih sadržaja, no vjerujem da je ovaj tip učenja djeci zanimljiviji i dinamičniji.”

Marija Jukić zaključuje: “Rad u grupama primjenjiv je već od vrtićke dobi kvalitetnim promišljanjem i planiranjem svih dionika unutar ustanove ranog odgoja i obrazovanja jer iskustvenim učenjem u pripremljenom okruženju potičemo sposobnost timskog rada, sposobnost kritičkog razmišljanja, donošenje zaključaka, procjenjivanje vlastitih sposobnosti ali i sposobnosti članova tima. Popis dobrobiti je podugačak pa bi ga svela da je to priprema za život u zajednici!”

Kreativnost je jedno od glavnih obilježja poduzetničkog razmišljanja i zauzima važno mjesto u programu Poduzetnih limača. Zato ćemo se u ovom članku baviti upravo kreativnošću!

Vaše dijete postavlja puno pitanja? Stalno nešto smišlja? Voli sanjariti i ima nove, neobične ideje? Izrađuje autiće od papira, pretvara stare posude u šljokičave držače za olovke ili piše priče? Ako je i jedan od odgovora na ova pitanja da, vaše dijete pokazuje kreativno razmišljanje!

Ne pronalazite svoje dijete u gornjem opisu? Ne brinite. Kreativnost može biti nešto s čime se rodimo, ali dobra je vijest da se ona može i razvijati. Pri tome manje mislimo na klasično učenje kreativnosti, a više na osiguravanje poticajnog okruženja. U tome veliku ulogu imaju roditelji, odgojitelji, učitelji. Njihova uloga može varirati od potpunog uključivanja gdje djeci nude rješenja i objašnjenja kako nešto raditi do toga da se djecu u potpunosti pusti da rade što žele.

Ravnopravna suradnja

Najbolji pristup nalazi se negdje u sredini, kada djeca i odrasli istinski surađuju kao ravnopravni. Ako vas dijete traži da se uključite, nemojte se ustručavati, ali pazite da ne preuzmete vodstvo. Umjesto toga, radije budite podrška. Na taj način vi učite od djeteta jednako koliko dijete uči od vas. Dodatan bonus se skriva u jačanju vašeg odnosa s djetetom, bez obzira jeste li roditelj, odgojitelj ili učitelj.

Znatiželja je ključ

Kreativnost je često vezana uz znatiželju. Djeca će isprobavati svoje mogućnosti i mogućnosti predmeta oko njih da vide što sve mogu napraviti. Nekada će takve situacije rezultirati sobom punom „kreativnog nereda“ ili potrganim igračkama. Sjetite se da je to normalno i da je to dio kreativnog procesa, ali i odrastanja. Razgovarajte s djetetom, slušajte ga i podijelite s njime svoje mišljenje. Kroz razgovor možete lakše razumjeti svoje dijete i postaviti svoje granice.ž

Pratite djetetove interese

Praćenjem djetetovih interesa i boljim razumijevanjem njegova ponašanja možete lakše stvoriti okruženje koje će poticati djetetovu kreativnost u skladu s njegovim interesima. Za dijete koje voli crtati kupite bojice, flomastere, pastele, osigurajte papir, bilježnice i/ili platno za slikanje. Ako voli izrađivati i ukrašavati, nabavite škare, ljepilo, operite staklenku od krastavaca i dajte djetetu da ukrasi. Možda vaše dijete voli graditi – osigurajte mu raznolike kockice i oblike, sačuvajte štapiće od sladoleda. Za kreativno izražavanje možete koristiti i materijale dostupne u prirodi – cvijeće, lišće, drvca, školjke, kamenčiće, sušeno voće i drugo.

Stvorite sigurno okruženje

Dijete se mora osjećati ugodno i sigurno da može stvarati. Ako previše kritiziramo ono što dijete radi („Što će ti to?“, „Takvih imaš već 10 komada“, „To je traćenje vremena“), dijete će se osjećati demotivirano, a možda će ga biti i sram.

Osim što kritika može biti loša za motivaciju, niti pretjerana pohvala neće uvijek dati željeni učinak. Mi odrasli u najboljoj namjeri često imamo potrebu hvaliti dijete, za ono što nam se sviđa i za ono što nam se možda ne sviđa. Nepotrebne pohvale mogu kod djeteta stvoriti nerealnu sliku o sebi i svojim mogućnostima što mu u budućnosti može otežati nošenje s neuspjehom i neugodnim situacijama.

Umjesto jednostavne pohvale poput „Bravo!“ i „Super!“ pokušajte pohvaliti konkretnu stvar koja vam se sviđa, na primjer: „Bravo, stvarno si se potrudio/la!“ ili „ Super izgleda, sviđaju mi se boje koje si koristio/la!“ . Usmjerite se na neki dio koji je dijete dobro napravilo ili na neku osobinu, vještinu ili sposobnost koju je dijete u toku procesa pokazalo.

I zato je kreativnost ono što želimo da polaznici programa Poduzetni limači usvoje kao jednu od najvažnijih supermoći jer uz proaktivno djelovanje, marljivost, snalažljivost i druge vrijednosti stvara poduzetnost od malih nogu!

Logika će vas odvesti od A do B. Mašta će vas odvesti gdje god to poželite!

 Albert Einstein