U današnjem užurbanom svijetu drastično se mijenja slika ”što je poželjno” u našem životu. Prije nekoliko desetaka godina ono čemu su svi težili je bio stalan posao, obitelj, auto i stan/kuća. Danas se ta slika dosta promijenila. Privlačnost i sigurnost stalnog radnog mjesta se zamjenjuje s dinamičnošću i fleksibilnošću mijenjanja radnih mjesta, sakupljanjem različitih iskustava i građenjem ”karijere bez granica”.

Karijera bez granica je karijera koja se razvija kroz različite ustanove, u različitim timovima i načinima rada. Ona zamjenjuje klasični oblik karijere gdje se ona gradila od početka do kraja u jednoj ustanovi.

S promjenom slike o poželjnom stilu života i poželjnom radnom mjestu, isto tako se mijenjaju i poželjne karakteristike budućih radnika. Tako se danas sve više naglasak stavlja na neke opće vještine sa specifičnim vještinama pojedinog radnog mjesta. Neke od tih vještina su:
• kreativnost
• inicijativnost
• snalažljivost
• prilagodljivost
• upornost.

Kao što možemo vidjeti, sve spomenute vještine su opće vještine koje dijete i inače usvaja tijekom odrastanja. Međutim, postavlja se pitanje, što još možemo učiniti kako bi pospješili razvoj ovih vještina koja će danas-sutra našoj djeci biti potrebne za snalaženje u kasnijem životu?

1. Da bi bili uporni, trebamo biti spremni ulagati trud u ono što radimo.

Upornost je vještina koja se razvija s vremenom. Dapače, to je vještina koja se razvija i s pozitivnim potkrepljenjem. Kada date djeci zadatak ili vidite da dijete nešto radi, potičite ga da obavi zadatak do kraja. Obavljanjem zadataka do kraja dijete razvija samostalnost, upornost i uči se nositi s frustracijom koja se javlja kada imamo teškoće s rješavanjem zadataka. Nekada ta frustracija može biti prevelika i dijete jednostavno neće znati kako se nositi s njom jer se prvi put sreće s tim osjećajem. U tom slučaju razgovarajte s njim i vidite što ga čini frustriranim, gdje je zapelo i zašto je baš tu zapelo. Tako pokazujemo djeci kako je dobro ulagati trud u ono s čime se bavimo i kako je normalno osjećati frustraciju ako zapnemo negdje.

2. Razvijanjem upornosti, razvijamo i predanost

Upornost je imati stav ”Ne odustajem”. Ponekada zadaci koje si zadamo ili koje dobijemo nam se mogu činiti kao nešto s čime se ne možemo nositi. Nekada nam se može činiti kao da smo dobili previše i jednostavno nemamo snage, kapacitete ili vještine potrebne da izvršimo ono što trebamo. U tim situacijama trebamo pronaći hrabrost u nama samima za prebroditi prepreke i nastaviti dalje. Ta hrabrost postaje temelj za naše daljnje djelovanje i postaje plodno tlo za razvoj predanosti. Predanost je vještina koja uključuje spremnost na ulaganje truda i vremena u izvršavanje nekog zadatka. Možemo iz svega ovoga vidjeti da stav ”Ne odustajem” za sobom povlači upornost, hrabrost i predanost. Sve vrlo pozitivne vještine koje nam pomažu da ohrabrimo sebe kada nam je najteže i da prevladamo prepreke koje nam se nađu na putu. Zato je potrebno njegovati taj stav kod naše djece od malih nogu.

3. Spremnost na promjenu

Upornost, ustrajnost, hrabrost za suočavanje s novim situacijama i predanost su sve vještine koje nas potiču da se nosimo s promjenama. Promjene su neizostavan dio svakodnevnog života i što prije se naučimo nositi s njima to će nam kasnije biti lakše. Isto tako, iznimno je bitno kako mi reagiramo na promjene jer djeca najviše uče promatranjem ili oponašanjem. Ako djeca vide nas da postajemo nervozni, da izbjegavamo se suočiti s promjenom ili da ju ignoriramo, onda će i ona usvojiti takve obrasce ponašanja. S druge strane, ako nas vide da mirno prihvaćamo promjene, da promišljamo o našim opcijama djelovanja, da njih uključujemo i s njima dijelimo što nas mori i kako ćemo dalje, onda će i sama djeca biti otvorenija za suočavanje s promjenama i prilagodbama koje nakon njih slijede. Veliki razlog zašto se ljudi opiru promjenama jest upravo strah od nepoznatog. Promjena znači da stvari više neće biti iste kao prije i da će uslijediti nešto novo i nešto nepoznato. Ako nam je nešto nepoznato, onda možda može biti gore nego što je bilo prije. Strah od nepoznatog je fundamentalni razlog zbog kojih se ljudi opiru promjenama. Međutim, bez promjene ne možemo ni očekivati poboljšanje ili promjenu na bolje.

I za kraj da odgovorimo na pitanje postavljeno u naslovu, zašto trebamo baš danas poticati upornost kod djece? Zato što se svijet mijenja brže nego što se ikada do sada mijenjao. Moderna tehnologija napreduje iz godine u godinu i ona zahtijeva svoj set pravila i svoj set ponašanja. Djeci je lakše pratiti te promjene jer ih oni odmah usvajaju kao nešto normalno i nešto prirodno, a na nama je da onda njihovu stvarnost validiramo, odobravamo i potičemo ih da budu aktivni sudionici unutar te stvarnosti. Jedan od načina na koji to mogu biti jest upravo kod poticanja ovih općih vještina koje će sigurno koristiti u životu.