Greške se svima događaju. Ako ne pogriješimo, ne možemo naučiti.

Ponekad želimo spriječiti dijete da napravi nešto za što pretpostavljamo da bi moglo loše završiti. Ako su to stvari koje su potencijalno opasne za njega, onda je nužno da se uključimo i pokušamo to spriječiti. Međutim, ponekad treba pustiti dijete da pogriješi jer osim što su greške normalna stvar, one su i poželjne. Zašto poželjne? Pa, svijet kakav danas poznajemo ne bi postojao da ljudi nisu griješili.

Kako djeca uče iz grešaka?

Dijete će iz svojih pogrešaka naučiti da su one normalne, da su one dio svakodnevnog života. Čineći i uočavajući svoje greške, dijete razvija svoje mišljenje i sposobnost samorefleksije – sagledava svoj rad i sebe iz više perspektiva, uočava što je učinili dobro, a što je moglo biti bolje. Na taj način dijete uči kako se lakše nositi sa stresom i kako postati otpornije na takvo stanje.

Što učiniti kada djeca dožive neuspjehe ili pogriješe?

Ako mi kao roditelji spriječimo dijete da pogriješi i stalno mu govorimo „nemoj to, nemoj ovo, past ćeš, nećeš uspjeti, ne možeš ti to“, dijete će prije razviti strah od naše procjene nego od onoga što bi se stvarno dogodilo.

Umjesto da skrećete pažnju na neuspjeh kao na nešto čega se treba sramiti, kada dijete napravi pogrešku i prihvati je u pravom duhu, recite djetetu: “Ponosan sam na tebe.” To pojačava ideju da se ne samo da se greške događaju, već kada ih posjedujete, pripremate se za učenje iz tih pogrešaka.

Stvarate li okruženje i ulazite u dijalog sa svojom djecom u kojem je neuspjeh alat za otkrivanje?

Dom bi trebao biti sigurno mjesto za djecu da vam govore istinu o dijelovima svog života koji ne idu tako dobro. Učinite neuspjeh sigurnim. Pokažite bezuvjetnu ljubav tako što ćete biti pomalo nesvjesni lakih postignuća dok entuzijastično podržavate djecu u traženju i otkrivanju vlastitih strasti. Slavite postignuća koja zahtijevaju upornost i učenje iz neuspjeha – a ne ona koja se oslanjaju samo na talent ili sreću. Djeca imaju izvanrednu sposobnost prevladavanja neuspjeha i povratka kad su na putu koji ih zanima. Izraz “Vjerujem u tebe” je stvarno važan. Djeca nose te riječi dok uče iz neuspjeha, ostaju na zadatku i ispunjavaju obećanja koja sami sebi daju.

Poduzetni limači puno razgovaraju – o sebi, međusobno, s edukatorima. Bodrimo se, pomažemo si i osvještavamo okolinu i ono što se u njoj događa. Svjesni smo da se na greškama uči i da uspjeh ne dolazi preko noći.

Vrednovanje je pojam koji se često spominje u sustavu odgoja i obrazovanja, ali u širem smislu vrednovanje je postupak koji svatko od nas primjenjuje gotovo svakodnevno.

Kada odlazite u dućan i kupujete kavu vjerojatno razmišljate vrijedi li ta kava onoliko koliko košta. Ili recimo kada tražite posao i čitate koji su uvjeti za prijavu procjenjujete zadovoljavate li vi sve kriterije. Vjerovali ili ne, u oba slučaja vi zapravo vrednujete. U slučaju kave vrednujete omjer uloženo-dobiveno dok u drugom slučaju vrednujete sami sebe.

Vrednovanje u školi

U školskom okruženju vrednovanje je postupak kojim procjenjujemo gdje se učenik nalazi (iz perspektive znanja, stavova, vještina)  u odnosu na postavljene ciljeve. Drugim riječima, vrednovanjem ćemo saznati koliko je ostvaren cilj koji smo postavili.

Prema Nacionalnom kurikulumu za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje razlikujemo vrednovanje za učenje (pomoć u regulaciji procesa učenja), vrednovanje kao učenje (samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje) i vrednovanje naučenog (konačna ocjena). 

Vrednovanje mogu provoditi drugi, a može ga provoditi i sam učenik.

Vršnjačko vrednovanje

Vršnjačko vrednovanje je povratna informacija o učenju koju djeca dobivaju od drugih, svojih vršnjaka. Uz vrednovanje učitelja vršnjačko vrednovanje je dopuna koja pomaže djetetu objektivnije procijeniti svoje učenje te da uči kako davati konstruktivne povratne informacije.

Da bi vršnjačko vrednovanje bilo uspješno potrebno je postaviti neka pravila:

1. Poštujemo jedni druge. Bitna je uljudna komunikacija i da nema korištenja neprimjerenih izraza ili vrijeđanja.
2. Kod davanja povratne informacije važno je da bude konkretna. Djeca se trebaju osvrnuti na konkretna znanja i ponašanja koja su primijetili.
3. Povratna informacija nije osobna. Ona služi da se poboljšamo kao učenici, a ne govore o nama kao o osobi.
4. Komplimenti su jednako dobrodošli kao i konstruktivna kritika. Najbolje bi bilo kada bi bio podjednak omjer komplimenata i kritike.

Samovrednovanje

Samovrednovanje je postupak kojim dijete samo procjenjuje svoje znanje, vještine i sposobnosti. Kroz procjenu svojih jačih i slabijih strana dijete može odrediti na čemu treba više raditi, a na čemu manje.

Takva vrsta vrednovanja posebno je vrijedna. Dijete tako razvija svoje vještine kritičkog mišljenja i preuzima veću odgovornost za vlastiti proces učenja, a znamo da je preuzimanje odgovornosti jedna od važnih poduzetničkih osobina. Preuzimanje odgovornosti vodi također povećanju samostalnosti kod djece.

S vremenom i vježbom djeca mogu objektivno sagledati sebe i svoje mogućnosti. Lakše će prepoznati u čemu su dobri i usmjeravati se u tom smjeru. Upravo u tome će se možda skrivati neka poduzetna ideja i prilika za naše polaznike.

Vrednovanje i samovrednovanje važan su dio procesa učenja u Poduzetnim limačima. Djeca će učiti procijeniti sebe i druge te promatrati razvoj važnih poduzetničkih vještina u grupi uz pomoć Čarobnog plašta koji će sadržavati njihove super-moći (osobine, vještine, sposobnosti). Na taj način razvijat će samostalnost, samopouzdanje, kritičko mišljenje, sposobnost procjene i samoprocjene. Ako želite da to bude i vaše dijete, javite nam se i upišite svoje dijete na program Poduzetnih limača već danas!

Izvor slika: https://unsplash.com/

Ako ste u doticaju s djecom, ne možete ne primijetiti koliko su ona kreativna, puna entuzijazma i poduzetničkih vještina. Ovi mališani već su u vrtićkoj dobi ponosni lideri, prepuni inovativnih ideja i kreativnih rješenja. Na njihovim se veselim licima odražava spremnost za donošenje pozitivnih promjena i pomoć društvu. 

No, onda sve to odjednom stane! Baš zato postoje “Poduzetni limači” koji putuju izvan okvira uvijek kad nam se pruži prilika.

 “Poduzetni limači” jedinstven je edukativni program koji se provodi po prvi put u Hrvatskoj! Program je namijenjen djeci predškolske dobi i djeci razredne nastave od 1. do 4. razreda osnovnih škola. Pilot faza provodi se u suradnji s Osnovnom školom Silvija Strahimira Kranjčevića i Dječjim vrtićem Maksimir iz Zagreba.

Cilj programa je poticati razvoj poduzetničkih kompetencija i poduzetničkih vještina kod djece. Povod razvijanju programa je iznimno niska razina osviještenosti javnosti o važnosti poduzetničkih vještina, niski “poduzetni profili” djece u Hrvatskoj te nedostatak edukativnih programa na ovu temu. Zato kvalitetnom edukacijom želimo kod novih generacija poticati kreativnost, proaktivnost, samopouzdanje, pripremati ih na izazove koji su pred njima i učiti ih kritički razmišljati.

Prijavite se na besplatno predavanje i saznajte sve o “Poduzetnim limačima”!

Za uspješnost provedbe programa “Poduzetni limači” iznimno je važno stvarati pozitivno okruženje uz podršku različitih dionika u sustavu, baš zato želimo vas upoznati s ovim inovativnim programom.

Organiziramo online predavanje 26. siječnja 2022. od 10:30 do 11:30 na kojem ćete saznati kako najmlađi reagiraju na ovaj program, koje aktivnosti provodimo, a po završetku prezentacije moći ćete postaviti sva pitanja vezana uz projekt. Potrudit ćemo se da dobijete odgovore na sve, a ako postoji mogućnost za suradnju – rado ćemo je realizirati!

Prijavnicu za sudjelovanje ispunite ovdje nakon čega ćete sve detalje dobiti na mail.

Veselimo se druženju i na raspolaganju smo vam za sve dodatne informacije i upite! =)

Kontakt: info@poduzetni-limaci.eu

Emocije su dio svakog od nas i imaju važnu ulogu u našim životima. Zamislite da ne osjećate strah kada ugledate opasnu zmiju, biste li pobjegli? Vjerojatno ne bi. Upravo osjećaj straha spasio bi vam život. U prošlosti su nam emocije prvenstveno trebale da preživimo. Danas se naše okruženje promijenilo, ali emocije su ostale iste.

Temeljne emocije

Psiholog Paul Eckman je 1972. godine definirao šest osnovnih emocija koje su zajedničke svim ljudima: strah, gađenje, ljutnja, iznenađenje, sreća i tuga. Te emocije međusobno se isprepliću i stvaraju emocije poput razočaranja, zbunjenosti, ispunjenosti, frustriranosti, anksioznosti. Emocije utječu na naše razmišljanje odnosno subjektivni doživljaj, naše tijelo i ponašanje.

Neke situacije u nama mogu izazvati i istovremeni osjećaj dviju suprotnih emocija. Primjerice, kada dijete kreće u vrtić ili školu može osjećati sreću i uzbuđenje zbog novih prijatelja koje će tamo steći, ali istovremeno može osjećati i tremu i anksioznost zbog toga što ne zna što očekivati i hoće li biti prihvaćeno. 

Djeca i njihove emocije

Često se brinemo o tome kakve djeca imaju ocjene, brinu li se o svojoj sobi i stvarima, tko su im prijatelji. Pri tome zaboravljamo na jedno osnovno pitanje – kako se osjeća moje dijete?

Djeca kao i odrasli mogu osjećati snažne i složene emocije, ali još ne znaju kako emocije imenovati i što s njima učiniti. U tome im je potrebna podrška roditelja i odraslih osoba koje će im pomoći da bolje razumiju što im se događa i kako da se nose s preplavljujućim emocijama.

Djeca, emocije i roditelji

Kada primijetite da je vaše dijete pod utjecajem snažne emocije imajte na umu:

Sjetite se da su emocije prirodne

Emocije nisi dobre niti loše, one jednostavno jesu. Neke emocije su ugodne, dok su druge neugodne. One su dio nas i ne možemo ih izbjeći. Zato ne trebamo umanjivati emocije i praviti se da ih nema („Ma nije to ništa“, „Ajde, proći će te, što sad plačeš?“), već naučiti što ćemo s njima kada se one pojave.

Budite tu za dijete

Ostavite što radite, posvetite se razgovoru s djetetom. Slušajte ga. Stvorite sigurno okruženje da dijete zna da vam se uvijek može obratiti kada s vama želi podijeliti svoje emocije. Dopustite mu da si uzme vremena koliko mu je potrebno i dajte mu priliku da samo dođe do rješenja.

Dopustite djetetu da izrazi kako se osjeća

Pustite dijete da plače ako ima potrebu plakati, ostavite ga na miru ako poželi biti samo, dopustite mu da bude ljuto. To je prilika da djetetu pokažete koji su prihvatljivi načini iskazivanja emocija. Primjerice, usmjerite ga da ljutnju izbaci udaranjem u jastuk ili gužvanjem papira. Pomozite mu pronaći prihvatljiv način za izražavanje osjećaja.

Budite uzor djetetu

Djeca uče od svojih roditelja i oponašaju ono što roditelji rade. Zato budite uzor svom djetetu i pokažite kako se nositi s emocijama. Pokažite djetetu da i vi imate različite emocije, imenujte ih i pokažite kako se ponašati kada vam se pojavi određena emocija.

Prihvaćanje emocija

Djeca koja nauče prihvaćati svoje osjećaje, iskazivati ih na zdrav način i nositi se s njima

• imat će bolje rezultate u školi
• bolje će razumjeti osjećaje drugih
• stvarat će stabilnija prijateljstva
• bit će otpornija na neugodne emocije
• pokazivat će manje problema u ponašanju i
• razvit će pozitivniju sliku o sebi.

Nama u programu Poduzetni limači važno je da se djeca osjećaju ugodno i da mogu slobodno izraziti svoje emocije. Kroz učenje poduzetnosti i poduzetništva pomažemo im da pronađu rječnik za svoje osjećaje, načine kako umanjiiti neugodne emocije i osnažujemo ih da budu sretna i uspješna djeca koja će odrasti u zadovoljne odrasle ljude.

Poduzetnost je sposobnost pojedinca da pretvara ideje u djelo.

Prema Nacionalnom kurikulumu, poduzetnost je definirana kao osobna vrijednost pojedinca. To je vrijednost koja se ostvaruje na kreativan, konstruktivan, odgovoran i inovativan način i koja nas potiče na prilagodbu na promjenjive okolnosti u našim životima. Ministarstvo znanosti i obrazovanja prepoznalo je poduzetnost kao jednu od ključnih kompetencija koju djeca trebaju razvijati kroz formalni sustav odgoja i obrazovanja. Ona je isto tako potrebna svakom građaninu kako bi se mogao (samo)zaposliti i osobno razvijati u današnjem društvu. Poduzetničke vještine podrazumijevaju sposobnost planiranja, organiziranja i vođenja procesa, sposobnost razumnog preuzimanja rizika, sposobnost iskorištavanja prilika i svjesnost o cjelovitosti rada.

SCAMPER metoda

SCAMPER je akronim za pitanja koja pobuđuju interes i razmišljanje o rješenju problema. Setom od sedam pitanja pokušava se potaknuti kako razmišljati na inovativan način i kako sagledati problem iz različitih perspektiva.

Kako koristiti SCAMPER?

• 1. Iskoristite proizvod ili uslugu koja vam je poznata. To može biti proizvod, usluga ili čak ideja koja vam je poznata već od ranije te ćete ju lagano unaprijediti primjenom ove tehnike. Može i poslužiti kao odskočna daska za razvoj novih ideja, planova ili proizvoda.
• 2. Prođite kroz set od 7 pitanja SCAMPER metode.
• 3. Primijenite pitanja na bilo koji aspekt koji ima veze s vašim proizvodom, uslugom ili idejom koju pokušavate razviti.
• 4. Sada, ponovno pogledajte zapisane odgovore. Ističe li se jedan odgovor od svih ostalih? Može li on biti primjenjivo rješenje? Mogu li ostala poslužiti kao kreativno rješenje na vaš problem?
• 5. Dodatno istražite nove ideje.

Primjeri

SCAMPER/zamijeni – zamijeni jedan element koji već postoji nečim novim

COMBINE/spoji – pretvori stare ideje u novi proizvod ili uslugu

ADAPAT/prilagodi – prilagodi dimenzije

MODIFY/modificiraj – promjeni perspektivu iz koje promatraš

PUT to another use/predloži drugu namjenu – promijeni svrhu ili namjenu

ELIMINATE/ukloni – ukloni sve što je nepotrebno

REVERSE/promijeni redoslijed – rastavi pa presloži

Kada bismo vas pitali koja je razlika između stereotipa, predrasuda i diskriminacije, biste li znali odgovoriti? Stereotipiziranje, osuđivanje i diskriminiranje su sve kolokvijalizmi koje koristimo u našem svakodnevnom govoru, međutim ipak postoje razlike među njima.

Stereotip

Stereotipi su pojednostavljene generalizacije o jednoj grupi ljudi. Većinom su negativni, ali nekada mogu biti i pozitivni. Međutim, činjenica je da su stereotipi generalizacije koje često znaju imati negativan učinak na one o kojima se generalizira.

Predrasuda

Predrasuda je formirani sud ili stav o nekome ili nečemu bez prethodno utemeljenog ili provjerenog znanja. Kod predrasuda problem predstavlja osoba koja je već donijela mišljenje te ga ne želi prilagoditi prilikom usvajanja novih informacija. Zatvorenost za nove informacije rezultira negativnim osjećajima ili negativnim ponašanjem prema predmetu predrasude.

Diskriminacija

Diskriminacija je najviši stupanj netoleriranja jedne grupe ljudi. Ona podrazumijeva toliko intenzivne negativne osjećaje prema toj skupini da se svjesnim ili nesvjesnim postupcima tim osobama onemogućuju ostvarivanje ljudskih prava. Primjeri diskriminacije su po boji kože, spolu, vjeroispovijesti ili seksualnom opredjeljenju.

Multikulturalnost

Danas živimo u multikulturnom svijetu, gdje se kultura oko nas isprepliće, izvija i savija. S užurbanim svijetom modernih tehnologija i brzim prijenosom informacija, isto tako se i ubrzao svakodnevni životni tempo pojedinca. Pojedinac danas može stupiti u kontakt s puno većim brojem nepoznatih osoba, može doživjeti puno veći broj nepoznatih iskustava i spoznati veći broj novih neistraženih činjenica. Isto tako, zbog nomadskog pristupa razvoju karijere mlade osobe su danas spremnije otići živjeti van svog rodnog mjesta. Zbog toga se stvaraju velike urbane aglomeracije koje postaju točka susretanja različitih kultura. Drugim riječima, postajemo instant multi-kulti pojedinci.

Zašto dolazi do stvaranja diskriminacije?

Upravo zato što danas stupamo u kontakt s puno većim brojem nepoznatih i drugačijih ljudi, veća je stopa diskriminacije. Ljudi vole poznato i nešto što im je blisko. Ono što odstupa od toga iza sebe krije neznanje, a prema tome onda i nepovjerenje. Strah od nepoznatog je snažna pokretačka snaga ljudskih nagona.

Nepoznato = opasno?

Danas nam je jasno da svaka nepoznata situacija ne mora nužno biti opasna za nas, dapače, neke nepoznate situacije mogu biti dobre za nas. Međutim, nisu svi ljudi u jednakoj mjeri otvoreni za součavanje s tim novim situacijama, tj. za součavanje s nepoznatim. Jedan od čimbenika koji može utjecati na otvorenost za nove situacije jest obitelj. Ovisno o tome kako članovi unutar obitelji reagiraju na nove situacije i nepoznate ljude, takve obrasce ponašanja i stavove će usvojiti i djeca.

Kako razgovarati s djecom o multikulturalnosti?

Odgajati za društvenu pravdu znači odgajati našu djecu da prihvaćaju, uvažavaju i surađuju s onima koji su drugačiji od njih. Različitosti postoje i uvijek će postojati. One mogu biti odmah vidljive, poput boje kože ili specifične odjeće, ili mogu biti manje primjetne kao socio-ekonomske prilike ili osobna uvjerenja i stavovi. Ono što možemo napraviti da bi to postigli je:

• razgovarati o identitetu i njegovoj višestrukosti
• razgovarati o socijalnoj nepravdi te raspravljati s djecom kako oni to vide i što oni misle
• osvještavati različite predrasude, stereotipe ili diskrimimnacije koje vidimo u našem svakodnevnom životu
•  reagirati kada vidimo da se nepravda događa nekome oko nas.

Nepravda je, nažalost, svakodnevan fenomen i to se neće tako brzo promijeniti. Međutim, ono što mi možemo napraviti jest odraditi naš dio uloge, a to je reagirati. Reagirati kada vidimo diskriminaciju po bilo kojoj osnovi. Ne postoji ”pravi” trenutak za prozivanje ili raskrinkavanje diskriminacije i zato je potrebno ju prozvati kako ju vidimo. Kada to postane dio naše svakodnevice, onda će to postati i dio svakodnevice naše djece, ali i našeg društva.

U okviru programa “Poduzetni limači” s djecom razgovaramo o različitim temama, a međusobno uvažavanje i slušanje jedna zato je jedna od naših ključnih vrijednosti.

Kritičko mišljenje – zašto je važno i kako ga poticati kod djece?

U današnjem društvu društvenih mreža, međusobne povezanosti i brze razmjene sadržaja izloženi smo puno većem broju informacija nego prije. Međutim, zbog toga i više nego prije se dovodi u pitanje istinitost tih informacija. Danas moramo upoznati s terminima kao što su lažne vijesti, dezinformacije, manipulacija činjenicama, pristrano izvještavanje itd. Kako bi se mogli lakše snalaziti i kako bi mogli uopće „ploviti“ u tom moru informacija, iznimno je bitno koristiti i razvijati kritičko mišljenje.

Što je kritičko mišljenje?

To je vještina koju svatko od nas posjeduje i koristi svaki dan. Najjednostavnije rečeno, kritičko mišljenje je vještina odlučivanja o tome kojim informacijama ćemo vjerovati, a kojim nećemo. Ona nam pomaže u donošenju sudova, zaključaka i formiranju stavova.

Djeca sve više i više vremena provode ispred ekrana. Izloženi su različitim sadržajima i informacijama, dok većina tih informacija dolazi od neprovjerenih izvora. Više nego ikad je bitno znati kojim informacijama mogu vjerovati, koje informacije će utjecati na njihovo mišljenje, a na temelju kojih će stvoriti svoje stavove.

Kako poticati kritičko mišljenje?

Da bi njegovali i poticali razvoj takvog mišljenja kod djece, moramo:

1. Dopustiti djeci da promišljaju i razvijaju teorije

Često zapadnemo u zamku da radimo nešto umjesto djece. Ako nemamo vremena, u žurbi smo ili trebamo to odmah, znamo ne dati djeci priliku da stanu i razmisle, da probaju sama doći do zaključka ili da sama osmisle rješenje, pa makar bilo i krivo.

Savjet za odgoj

Pokušajte osvijestiti kod sebe te ”zamke” i potičite djecu da misle, rasuđuju i odlučuju za sebe. Nemojte ih osuđivati ili kritizirati ako pogriješe, već nastavite razgovarati s njima dok sami ne dođu do pravog rješenja. Djeca mogu jako puno toga postići sama ako im mi, odrasli, to dopustimo.

2. Prihvaćati raznovrsne ideje i mišljenja

Jeste li ikada čuli da dijete predloži nešto nespojivo? Mislite li nekada da bi vam bilo lakše da gledate na svijet kroz dječje oči? Pa možda bi nam i bilo lakše. Djeca nisu opterećena sa svim finim i nevidljivim društvenim pravilima kojih se odrasli pridržavaju. Ona isto tako nisu opterećena lošim iskustvima i internaliziranim nepovjerenjem prema drugima.

Savjet za odgoj

Potičite djecu da osmišljavaju vlastite ideje i da ih iznose pred vama. Ma koliko god lude ili neizvedive bile, vrijedne su zato što djeci pomažu u razvijanju mišljenja iz konkretnog u apstraktno. Vrijedne su, isto tako, zato što na taj način potičemo djecu da danas-sutra ona te ideje i provedu u djelo.

3. Aktivno uključivati djecu u različite procese učenja

Koliko puta ste čuli da dijete kaže da ne voli školu? Ili da mrzi učiti? Jesmo li mi, odrasli, tome krivi jer ga ne potičemo možda dovoljno na učenje? Djeca prirodno uče kroz igru. Ako dijete kaže da mrzi učiti, onda smo im ukinuli iskustvo istraživanja, spoznaje i veselja zato što su nešto shvatila.

Savjet za odgoj

Nemojte misliti da je igra nešto što se treba izbjegavati ili mijenjati za ”učenje”. Igra je djetetu učenje, istraživanje i spoznavanje. Umjesto toga, razgovarajte s djecom o tome što se igraju i zašto su baš odabrali/osmislili tu igru. Pitajte ih što rade i kako rade pa ćete vidjeti koliko zapravo dijete uči kroz igru.

FOTO

4. Osigurati vrijeme i prigode za učenje kritičkog mišljenja

Svi znamo da su djeca jako znatiželjna bića. Ona provode skoro sve svoje slobodno vrijeme u istraživanju, proučavanju i učenju o svijetu oko sebe. Kroz igru djeca zapravo usvajaju kako misliti, kako razmišljati i kako donositi zaključke.

Savjet za odgoj

Potičite djecu na razgovor s vama, vidite na koje načine razmišlja, postavljajte mu pitanja s kojima će detaljnije i preciznije izražavati svoje misli. Važno je da dijete osjeti da ga uvažavate i poštujete, što će pozitivno utjecati na njegovo samopouzdanje i sposobnosti.

5. Imati povjerenja u djecu da oni to mogu

Danas se jako puno govori o djeci kao o subjektima vlastitog razvoja. To znači da stavljamo naglasak na to kako djeca sama doživljavaju svoja iskustva i razvoj. Međutim, da bismo mogli pričati s djecom o njihovim iskustvima i doživljajima, moramo najprije cijeniti i uvažavati ta iskustva. Moramo imati povjerenja u djecu da ona to mogu i sama.

Savjet za odgoj

Uvijek želimo najbolje za svoje dijete i nekada u toj želji znamo učiniti nešto umjesto djeteta. Trebamo zapravo ići ”težim” putem i pustiti dijete da samo proba nešto napraviti jer isprobavanjem i kroz greške dijete i najbolje uči. Neovisno o tome hoće li uspjeti, pokazujemo mu da imamo povjerenja u njega i njegove sposobnosti.

6. Osigurati poticajnu i prihvaćajuću okolinu u kojoj se dijete osjeća sigurno iznijeti svoje mišljenje

Trebali bi poticati djecu da budu djeca, a to znači neustrašiva, radoznala, iskrena i otvorena za nova iskustva. Ona prestaju takvima biti kada se osjete ugroženo, neprihvaćeno ili odbačeno. Dakle, na nama odraslima je da omogućimo djeci okolinu u kojoj će se osjećati voljeno, prihvaćeno i uvažavano.

Savjet za odgoj:

Da bismo stvorili poticajnu i prihvaćajuću okolinu trebamo:

• ne kritizirati, već pričati s djecom i usmjeravati ih ako pogriješe
• poticati i prihvaćati ”lude” dječje ideje
• pustiti dijete da se igra
• razgovarati s djecom i uvažavati ono što govore
• imati povjerenja u djecu i njihove sposobnosti.

Poduzetnim limačima promišljanje je iznimno važno pa naši edukatori različitim metodama kod djece potiču takav oblik mišljenja i razvijanje komunikacije.