Neuspjeh ili kako učiti iz pogrešaka
Greške se svima događaju. Ako ne pogriješimo, ne možemo naučiti.
Ponekad želimo spriječiti dijete da napravi nešto za što pretpostavljamo da bi moglo loše završiti. Ako su to stvari koje su potencijalno opasne za njega, onda je nužno da se uključimo i pokušamo to spriječiti. Međutim, ponekad treba pustiti dijete da pogriješi jer osim što su greške normalna stvar, one su i poželjne. Zašto poželjne? Pa, svijet kakav danas poznajemo ne bi postojao da ljudi nisu griješili.
Kako djeca uče iz grešaka?
Dijete će iz svojih pogrešaka naučiti da su one normalne, da su one dio svakodnevnog života. Čineći i uočavajući svoje greške, dijete razvija svoje mišljenje i sposobnost samorefleksije – sagledava svoj rad i sebe iz više perspektiva, uočava što je učinili dobro, a što je moglo biti bolje. Na taj način dijete uči kako se lakše nositi sa stresom i kako postati otpornije na takvo stanje.
Što učiniti kada djeca dožive neuspjehe ili pogriješe?
Ako mi kao roditelji spriječimo dijete da pogriješi i stalno mu govorimo „nemoj to, nemoj ovo, past ćeš, nećeš uspjeti, ne možeš ti to“, dijete će prije razviti strah od naše procjene nego od onoga što bi se stvarno dogodilo.
Umjesto da skrećete pažnju na neuspjeh kao na nešto čega se treba sramiti, kada dijete napravi pogrešku i prihvati je u pravom duhu, recite djetetu: “Ponosan sam na tebe.” To pojačava ideju da se ne samo da se greške događaju, već kada ih posjedujete, pripremate se za učenje iz tih pogrešaka.
Stvarate li okruženje i ulazite u dijalog sa svojom djecom u kojem je neuspjeh alat za otkrivanje?
Dom bi trebao biti sigurno mjesto za djecu da vam govore istinu o dijelovima svog života koji ne idu tako dobro. Učinite neuspjeh sigurnim. Pokažite bezuvjetnu ljubav tako što ćete biti pomalo nesvjesni lakih postignuća dok entuzijastično podržavate djecu u traženju i otkrivanju vlastitih strasti. Slavite postignuća koja zahtijevaju upornost i učenje iz neuspjeha – a ne ona koja se oslanjaju samo na talent ili sreću. Djeca imaju izvanrednu sposobnost prevladavanja neuspjeha i povratka kad su na putu koji ih zanima. Izraz “Vjerujem u tebe” je stvarno važan. Djeca nose te riječi dok uče iz neuspjeha, ostaju na zadatku i ispunjavaju obećanja koja sami sebi daju.
Poduzetni limači puno razgovaraju – o sebi, međusobno, s edukatorima. Bodrimo se, pomažemo si i osvještavamo okolinu i ono što se u njoj događa. Svjesni smo da se na greškama uči i da uspjeh ne dolazi preko noći.
